majstòrija — ž 1. {{001f}}majstorsko djelo, djelo izrađeno na majstorski način; majstorstvo, majstorluk 2. {{001f}}pren. pejor. lukavost, dovitljivost ⃞ {{001f}}∼ koze pase (cijela fraza: ∼ koze pase, dvi(je) otjera tri dotjera) posl. onaj koji se zna snaći… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòza — kòz|a ž (mužjak jarac; mlado jare, kozlić) 〈V kȍzo, G mn kózā〉 1. {{001f}}〈mn〉 zool. rod pravih preživača (Capra) iz porodice šupljorožaca, kao domaće životinje raširene po cijelom svijetu [domaća ∼a; sanska ∼a; kašmirska ∼a] 2. {{001f}}pejor.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
koza — kòza ž (mužjak jarac; mlado jare, kozlić) <V kȍzo, G mn kózā> DEFINICIJA 1. (mn) zool. rod pravih preživača (Capra) iz porodice šupljorožaca, kao domaće životinje raširene po cijelom svijetu [domaća koza; sanska koza; kašmirska koza] 2.… … Hrvatski jezični portal
majstòrluk — m 〈N mn uci〉 reg. 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}majstorija (1){{/ref}} 2. {{001f}}snalažljivost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
marifètluk — m 〈V uče, N mn uci〉 reg. ekspr. 1. {{001f}}dobro snalaženje u nevolji ili prema potrebi; vještina, majstorija, dovitljivost [izvoditi/praviti ∼e] 2. {{001f}}izvlačenje od obveza, izbjegavanje izravnog izjašnjavanja ili preuzimanja odgovornosti;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trı̏k — trı̏k1 m 〈N mn trìkovi〉 1. {{001f}}spretan postupak kojim se postiže obmana, vješto izvedena prijevara; majstorija [mađioničarski ∼] 2. {{001f}}film. postupci u snimanju i montaži kojima se postižu vizualni efekti (npr. dupla ekspozicija,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zànāt — m 〈G zanáta〉 1. {{001f}}izučena proizvodna, prerađivačka, obrađivačka ili uslužna djelatnost [zidarski ∼; klesarski ∼]; obrt 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}zanimanje, struka, zvanje, profesija [od ∼a izvježban, pravi] b. {{001f}}vještina, umješnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
majstorluk — majstòrluk m <N mn uci> DEFINICIJA reg. 1. v. majstorija (1) 2. snalažljivost ETIMOLOGIJA vidi majstor … Hrvatski jezični portal
majstorstvo — mȃjstorstvo sr DEFINICIJA v. majstorija ETIMOLOGIJA vidi majstor … Hrvatski jezični portal
meštrija — mȅštrija (meštríja) ž DEFINICIJA reg. 1. predmeti za obavljanje kakvog posla; alat, oruđe 2. a. izučena proizvođačka ili prerađivačka djelatnost; obrt, majstorija b. žarg. spretnost u brzu i točnu obavljanju posla; vještina, snalažljivost… … Hrvatski jezični portal