- slijep
- slijȇp prid. <odr. -ī>DEFINICIJA1. kojem nedostaje vid, koji ne vidi2. pren. pejor. koji ne želi ili ne može ocijeniti, procijeniti (argumente, okolnosti i sl.) [slijep na činjenice]3. koji se očituje elementarnom snagom [slijepa sila]; nekontroliran, stihijski4. [i] (+ potenc.)[/i] term. a. koji završava tako da se zatvara, ne ostavlja protok i sl. [slijepi kraj] b. koji nema otvor [slijepa strana]SINTAGMAslijepa ulica 1. ulica koja nema izlaza 2. pren. bezizlazno stanje;slijepo okno rud. okno koje u rudniku povezuje pojedine horizonte, ali ne dopire do površine;slijepi putnik osoba koja bez plaćene prevoznine ili bez dopuštenja ovlaštene osobe koristi prijevoz;slijepo crijevo anat. početni dio debelog crijeva, na dnu ima privjesak (crvuljak ili apendiks) koji se može gnojno upalitiFRAZEOLOGIJA(vidim) nisam slijep (na riječi sugovornika kad on nepotrebno upozorava na nešto očito ili ono što se vidi okom) [[i]A: Evo, tu ti je kuhinjska krpa, pa obriši B: Vidim, nisam slijep[/i] = nisam ćorav];pravda je slijepa, v. pravda ;(biti) slijep kod (zdravih, svojih) očiju ne znati čitati i pisati, biti nepismenONOMASTIKApr. (nadimačka): Slépčević (I Slavonija, Zagreb, Pula, 170), Sliépčević (Zagreb, Novi Marof), Slijépac (Zagreb, Grubišno Polje, Banovina), Slijépčević (850, Glina, Zagreb, Banovina), Slípac (Osijek, Zagreb), Slípčević (150, Drniš, Zagreb, Split, Istra), Slȉpčić (Šibenik), Sljépčević (Karlovac, Virovitica, Slavonija)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. slěpъ (rus. slepój, polj. ślepy)
Hrvatski jezični portal. 2014.