rame

rȁme sr <G -na, N mn ramèna, G raménā>

DEFINICIJA

1. anat. dio tijela između vrata i nadlaktice

2. zaštitni oklop, zaklon topa

FRAZEOLOGIJA

dati glavu s ramena biti spreman žrtvovati i život, umrijeti, poginuti za koga ili za što;

dok mi je na ramenu glava dok sam živ;

gledati preko ramena (koga, što) gledati s podcjenjivanjem, gledati s omalovažavanjem, podcjenjivati, omalovažavati, osjećati se superioran prema komu ili čemu (slika takvog pokreta i stava tijela);

kamena s ramena etnol. nadmetanje u bacanju u daljinu (tehnikom bacanja kugle);

nositi na ramenu glavu biti živ, živjeti;

rame uz rame zajedno, jedan uz drugog (boriti se);

rame za plakanje iron. onaj koji želi ili je postavljen za to da mu se ljudi povjeravaju ili da mu iznose svoje pritužbe i nevolje, osoba na visokom položaju koja ima volje slušati ljude i priče o njihovim problemima;

slegnuti, slijegati ramenima pokazati pokretom ramena ravnodušnost, mirenje s nastalom situacijom, nemoć ili neraspoloženje da se ona izmijeni;

tapšati po ramenu (koga) 1. dosl. laganim ponavljanim dodirom po ramenu izražavati svoje odobravanje, prijateljstvo i sl. (samo među vršnjacima, među intimnim prijateljima ili u odnosu starijeg prema mlađem) 2. pren. pokroviteljski odobravati komu što, često u svom interesu, onda kad se tko ponaša poslušno ili onako kako naslućuje da će višima ugoditi;

uvući glavu u ramena ne izjašnjavati se, ne reći svoje mišljenje (slika takvog pokreta u očekivanju udarca)

ETIMOLOGIJA

prasl. *ramę ramo (stsl. ramo, rus. rámo, polj. ramię), stprus. irmo: ruka ← ie. *h₂ermo- (lat. armus, got. arms)