rep

rȇp m <N mn rȅpovi>

DEFINICIJA

1. anat. organ na zadnjem dijelu leđa sisavaca, više ili manje dugačak i pokretljiv, kao produžetak kralješnice, perje na zadnjem dijelu tijela ptica, zadnji dio tijela riba, vodozemaca, zmija i kukaca [konjski rep; kusast rep; podviti rep]

2. a. zadnji izduženi dio nasuprot prednjem kraju, glavi ili vrhu b. razg. rij. zadnji izduženi dio odjeće posebna kroja (ob. fraka)

3. razg. ljudi koji čekaju u redu da što obave, kupe i sl. red

SINTAGMA

lastin rep zool. leptir (Papilio machaon);

lisičji rep bot. biljka (Alopecurus pratensis) iz porodice trava (Gramineae)

FRAZEOLOGIJA

biti bez glave i repa, nemati glave ni repa biti bez ikakva reda, zbrkan, smušen, nemati smisla;

biti (naći se, nalaziti se) na repu događaja biti slabo, nedovoljno upoznat s događajima, ostati izvan zbivanja;

dati kome po repu postupiti s kim strogo, kazniti koga;

dignuti rep 1. (komu) učiniti da tko nezasluženo dođe do ugleda, reputacije ili reklame, podići cijenu komu 2. (Ø) a. pobjeći, izmaknuti se od obveza, izvući se iz neprilika; ispariti, izgubiti se b. početi se napadno, drsko ponašati, previše sebi dopuštati, postati odviše slobodan, drzak;

fali mu samo janjeći rep, v. janjeći ;

imati glavu i rep biti cjelovit, činiti cjelinu (o knjizi, tekstu itd.), imati smisla, bili dobro sastavljen;

imati (nemati) posla s repovima imati (nemati) posla s najnižima u hijerarhiji, s onima koji nisu važni, koji ne odlučuju, s posljednjima po važnosti; mahati;

ne možeš (ga) uhvatiti ni za glavu (uši, uho) ni za rep ne možeš doznati što stvarno misli, što hoće, sad govori jedno, sad drugo;

ne razgovaram s (ne obraćam se) repovima razgovor sa sporednim osobama nema smisla;

podviti rep povući se, uzmaknuti;

povući mačka za rep loše se provesti, stradati, biti na šteti, gubitku;

prišiti (prikačiti) kome rep ocrniti, opanjkati, ozloglasiti koga;

(vrtjeti, pomahivati) repom umiljavati se, udvarati se, ulagivati se;

stati (nagaziti) zmiji na rep izložiti se zlu, opasnosti;

stati (nagaziti) kome na rep doskočiti kome, prekinuti njegove nepodopštine;

stavi (metni, pospi) mu soli na rep (u šali) uzalud se trudiš jer ti je izmaknuo, ne može se više uhvatiti i dostići;

veži (objesi) ti to mačku o (na) rep ništa ti to ne vrijedi, ne možeš s tim ništa (učiniti, postići);

vući rep 1. imati predživot u smislu neugodnih pojedinosti koje se pamte 2. imati u životnom putu nepoželjnih detalja u odnosu na izmijenjene prilike i sl.;

vući rep za sobom biti kompromitiran, biti na lošem glasu;

zavlačiti se kome pod rep podilaziti, ulagivati se kome, usp. podrepaš

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Kòcorep (Daruvar), Kòlorep (Zagreb), Òrepić (Dubrovnik, J Dalmacija, Istra), Otorépec (Čakovec, Gospić, Primorje), Pècirep (Pula, Čakovec), Rȇp (190, Đurđevac, Međimurje, Slavonija), Répac (320, Donji Lapac, Gospić, Banovina, v. i repa), Répak (Sisak, Dvor, Jastrebarsko, i vrabac, reg.), Rèpāš (Sisak, Split), Répec (Zagreb, Zaprešić), Rèpek (Zagreb), Rèpeša (Metković), Rèpić (410, Ludbreg, Varaždin, Podravina), Réponja (Požega, Virovitica), Repovèčkī (Zabok, Zagreb), Strȉzirēp (Split), Strȉzrēp (Solin, Split), Vȕkorēp (100, Dubrovnik, Split, Dvor), Zȁrep (Vrbovec, Garešnica)

ETIMOLOGIJA

prasl. *rępъ (ukr. dijal. repycja: stražnjica, polj. rząp)