- sjemenik
- sjȅmenīk m <N mn -īci>DEFINICIJAanat. muški organ u kojem se stvaraju sjemene stanice; sjemena žlijezda; testisETIMOLOGIJAvidi sjeme
Hrvatski jezični portal. 2014.
sjemenik
Look at other dictionaries:
múdo — múd|o sr 〈N mn a〉 (ob mn) anat. muška spolna žlijezda; sjemenik, testis; jaje ⃞ {{001f}}prodati ∼a pod bubrege lagati, varati; uhvatiti za ∼a pritjerati koga, dovesti koga posve pod svoju vlast; gurnuti (staviti) ∼a u procjep (komu) dovesti koga… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plàcēnta — (placȅnta) ž 〈G mn enātā/ ī〉 1. {{001f}}anat. organ čija je funkcija razmjena tvari između organizma majke i organizma ploda, i uz to je i djelotvorna žlijezda s unutarnjim lučenjem, nakon poroda se odbacuje; posteljica, košuljica, plodva 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sjȅmeničkī — prid. koji se odnosi na sjemenik i sjemenike … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tèstis — m anat. muška spolna žlijezda; mudo, jaje, sjemenik ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uškòpiti — (koga, što) svrš. 〈prez. ùškopīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùškopljen〉 1. {{001f}}odstraniti sjemenik; uštrojiti, kastrirati 2. {{001f}}pren. razg. učiniti nesposobnim (za akciju, rad, stvaralaštvo) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sjemenički — sjȅmeničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na sjemenik i sjemenike ETIMOLOGIJA vidi sjeme … Hrvatski jezični portal
mudo — múdo sr <N mn a> (ob. mn) DEFINICIJA anat. muška spolna žlijezda; jaje, sjemenik, testis FRAZEOLOGIJA prodati muda pod bubrege lagati, varati; uhvatiti za muda pritjerati koga, dovesti koga posve pod svoju vlast; gurnuti (staviti) muda u… … Hrvatski jezični portal
orhis — òrhis m DEFINICIJA anat. muški organ u kojem se stvaraju sjemene stanice; mudo, testis, sjemenik ETIMOLOGIJA grč. órkhis … Hrvatski jezični portal
placenta — plàcēnta (placȅnta) ž <G mn enātā/ ī> DEFINICIJA 1. anat. organ čija je funkcija razmjena tvari između organizma majke i organizma ploda, i uz to je i djelotvorna žlijezda s unutarnjim lučenjem, nakon poroda se odbacuje; posteljica,… … Hrvatski jezični portal
uškopiti — uškòpiti (koga, što) svrš. <prez. ùškopīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùškopljen> DEFINICIJA 1. odstraniti sjemenik; uštrojiti, kastrirati 2. pren. razg. učiniti nesposobnim (za akciju, rad, stvaralaštvo) ETIMOLOGIJA u + v. škopiti … Hrvatski jezični portal
