- istinit
- ȉstinit prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se temelji na istini, koji sadrži istinuETIMOLOGIJAvidi istina[b] (I)[/b]
Hrvatski jezični portal. 2014.
istinit
Look at other dictionaries:
istinít — a o prid. (ȋ) zastar. resničen, stvaren, dejanski: v povesti je prikazal pisatelj istinito človeško bedo; ugotoviti istinito stanje / naštevati istinita dejstva istiníto prislov od istinit: istinito prikazovati kaj // poudarja trditev: istinito… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
veri- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači istinit, pravi [verifikacija]; istino , pravo ETIMOLOGIJA lat. veri ; verus: pravi, istinit … Hrvatski jezični portal
ȁpsolūtan — ȁpsolūt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji se uzima i promatra sam za sebe bez odnosa prema drugome; neograničen 2. {{001f}}koji je savršen po prirodi ili kvaliteti; kompletan, cjelovit, potpun 3. {{001f}}a. {{001f}}koji nije miješan [∼ni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȅfektīvan — ȅfektīv|an prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji je stvaran, istinit 2. {{001f}}koji je učinjen, izvršen ∆ {{001f}}∼na vrijednost ekon. stvarna vrijednost, koja se postiže na tržištu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fàktičan — fàktič|an prid. 〈odr. čnī〉 koji je činjeničan [∼no stanje]; istinit, zbiljski, stvaran … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hipotéza — ž 1. {{001f}}log. sud za koji se pretpostavlja da je istinit kako bi se njime objasnile određene činjenice 2. {{001f}}pretpostavka na temelju činjenica (u znanosti ili u zbivanjima u društvu) ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁžan — lȁž|an prid. 〈odr. žnī, komp. làžnijī〉 1. {{001f}}koji se izdaje ili podmeće za nešto drugo, protivan istini, opr. istinit 2. {{001f}}koji nije originalan, autentičan, opr. pravi ∆ {{001f}}∼ni novac krivotvoren, falsificiran novac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nèistinit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji nije istinit, koji ne sadržava istinu 2. {{001f}}eufem. lažan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȁvīlan — prȁvīl|an prid. 〈odr. īlnī〉 1. {{001f}}koji se zasniva na pravilima, koji je u skladu s pravilima, koji se izvodi po pravilu [∼an postupak u slučaju opasnosti] 2. {{001f}}a. {{001f}}koji odgovara stvarnosti; istinit, ispravan [∼an zaključak] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȅālan — rȅāl|an prid. 〈odr. lni〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji postoji u stvarnosti [∼no stanje]; stvaran, istinit, zbiljski b. {{001f}}koji je uzet iz života, utemeljen na iskustvu [∼an problem]; pravi, istinski c. {{001f}}fil. koji objektivno i zbiljski… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
