izvršitelj

izvršitelj
izvr̀šitelj m
DEFINICIJA
onaj koji izvršuje, provodi neku odluku (prema onome koji je donosi); izvršilac
ETIMOLOGIJA
vidi izvršiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • izvršítelj — a m (ȋ) kdor kaj izpolni, izvede: izvršitelj direktiv / za izvršitelja oporoke je imenoval svojega prijatelja // jur. kdor opravi izvršbo; izvršilni organ: davčni, sodni izvršitelj …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Pȅrun — m 〈G Pȅruna, V Pȅrune〉 mit. praslavensko božanstvo; gromovnik, nebesnik, obitava na planinskim vrhovima, u krošnji svetog duba (hrasta); bog neba, oluje i pobjede, čuvar i izvršitelj sudbine, sudac dušama; na mjestima gdje se štovao, podizane… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • egzèkūtor — (egzekȗtor) m 1. {{001f}}izvršilac sudbenih i drugih službenih odluka; egzaktor, ovrhovoditelj 2. {{001f}}izvršitelj smrtne kazne, krvnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • izvr̀šilac — m 〈G ioca, V ioče, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}izvršitelj{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • personalizírati — (što) dv. 〈prez. personalìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 (u)činiti da jedna ili više osoba budu simbol, određen izvršitelj čega; (po)vezati uz konkretne osobe ili imena …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pàndūr — m 〈G pandúra〉 1. {{001f}}〈mn〉 pov. a. {{001f}}stražari, pratnja, dio ratničke družine hrv. i ugarskih feudalaca (17. i 18. st.) b. {{001f}}stražari koji čuvaju red u gradovima i selima 2. {{001f}}pren. pejor. a. {{001f}}izvršitelj grubog nasilja… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • realìzātor — (realizȃtor) m i ž 1. {{001f}}onaj koji što realizira, ostvaruje; izvršitelj, provoditelj, oživotvoritelj [∼ TV dnevnika] 2. {{001f}}sport igrač koji je zadužen da daje golove, koševe i sl …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȍbot — m 1. {{001f}}mehanička multifunkcionalna naprava koja se može programirati za različite operacije; često oblikovana prema čovječjem liku (može i nalikovati na čovjeka, kretati se, govoriti i sl.) 2. {{001f}}pren. onaj koji je samo slijepi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sùdskī — sùdsk|ī prid. koji se odnosi na sud i suđenje, koji je u nadležnosti suda [∼i postupak; ∼i izvršitelj] ∆ {{001f}}∼a (forenzična) medicina med. disciplina koja istražuje nasilno oštećenje zdravlja te smrti nastale u sumnjivim okolnostima radi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • òrūđe — sr 1. {{001f}}a. {{001f}}predmet napravljen za obavljanje kakvoga posla; alat, alatka b. {{001f}}skup takvih predmeta; alat 2. {{001f}}pren. sredstvo pomoću kojega se što ostvaruje ∆ {{001f}}slijepo ∼ (nečije) poslušan izvršitelj (tuđe) volje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”