grob

grȍb m <N mn gròbovi>

DEFINICIJA

1. jama u koju se polažu posmrtni ostaci pokojnika [položiti u grob]; raka

2. pren. tiho, gluho, mračno mjesto ili prostor [kao u grobu]

SINTAGMA

grob neznanog junaka grob za sve one koji su umrli za određene ideale a ne zna im se mjesto smrti ili to mjesto nije moglo biti obilježeno;

Sveti grob grob Isusa Krista

FRAZEOLOGIJA

do groba do kraja života;

jednom nogom u grobu, v. noga ;

kao dječji grob cipele vrlo velikog broja;

(šuti) kao grob 1. ništa ne želi govoriti 2. zna čuvati tajnu;

kao u grobu potpuna tišina (isto grobna tišina);

kopati kome grob spremati čiju propast (ne smrt);

leći u hladan grob 1. jez. knjiž. umrijeti 2. u razgovornom sloju jezika s ekspresijom [možda sam imao pogrešnih ideja, ali zbog njih nitko nije legao u hladan grob];

(tišina) na rubu (ivici) groba blizu smrti, od bolesti ili od starosti;

ne možeš odnijeti u grob nema smisla previše stjecati za života;

od kolijevke do groba cijeloga života;

(to su) okrečeni grobovi licemjeri;

okretati se u grobu (od čuda, neprilike itd.) slika kojom se izražava da mrtav čovjek, potpuno sačuvan, negoduje nad djelima živih [da me moj otac vidi, koji u životu nije uzeo kuhaču u ruke, kako kuham, okrenuo bi se u grobu];

otjerati u grob (koga) skratiti život kome;

pasti u hladan grob jez. knjiž. naći smrt, umrijeti ili poginuti;

to će mu biti grob to je njegova propast

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. grobъ (rus. grob, polj. grób) ≃ stvnjem. grab ≃ v. grebati, grepsti