- tabor
- tȃbor mDEFINICIJA1. pov. a. otvoren prostor na kojem se privremeno prebiva (ob. vojska); bivak b. na takvu mjestu podignut logor [rimski tabor]2. pren. a. jedna od zaraćenih ili suprotstavljenih strana ili sila [prijeći u neprijateljski tabor] b. čvrsto povezana cjelina [feministički tabor]; blok3. pov. osnovna organizacija ustaškog pokreta u NDH, najniža u hijerarhiji (tabor, logor, stožer, glavni ustaški stan)4. (Tabor) geogr. bibl. brdo poviše Nazareta (Galileja, Izrael), 562 m, prema predaji mjesto Isusova Preobraženja (Marko 9, 2—8)ONOMASTIKApr. (etnici): Tȃbor (Zagreb, I Slavonija), Tȃbori (Osijek, I Slavonija), Tabòrīn (Sisak, Nova Gradiška), Táborskī (Slavonski Brod, Slavonija), Tabòršāk (Taboršȃk) (Zagreb, Klanjec)top. (naselja): Vèlikī Tȃbor (dvorac u Zagorju), Dȏnjē Táborīšte (Glina, 120 stan.), Gȏrnjē Táborište (Glina, 303 stan.), Mȃlī Tȃbor (Pregrada, 379 stan.), Táborīšte (Petrinja, 317 stan.)ETIMOLOGIJAmađ. tábor ← tur. tabur: bataljun vojske ← tabkur: utvrda, barikada
Hrvatski jezični portal. 2014.