element

elèment m <G mn -nātā>

DEFINICIJA

1. pov. fil. jedno od četiriju počela (stihije) svijeta (vatra, zemlja, voda, zrak); počelo

2. kem. tvar koja se kemijskim putem ne može rastaviti na jednostavnije sastojke, sastoji se samo od istovrsnih atoma, kemijska svojstva određuje naboj jezgre čiji broj (protonski ili atomski broj) određuje mjesto elementa u periodnom sustavu; u apstraktnom smislu, skup svih atoma s jednakim brojem protona u jezgri, u prirodi postoje 92 elementa

3. pren. a. sastavni dio neke složene cjeline b. osnovni pojam, početak, prvi nauk u čitanju i pisanju

4. mat. osnovni matematički pojam, intuitivno znači pojedinačni objekt koji pripada nekom skupu

5. pren. pejor. osoba loših postupaka [politikantski element; sumnjiv element]

6. zamjenjiv ormarić, polica itd. koji se lako premješta i ima posebnu funkciju u cjelini, koji se kombinira s drugim [kuhinjski element]

7. ljudska masa, ljudi s nekim izraženijim osobinama koje ih kao cjelinu čine prepoznatljivima, ob. u nastupu prema drugim ljudima i sredinama, kao elementarna snaga [dinarski element; seljački element]; elemenat

SINTAGMA

eka-element svaki kemijski element čije je postojanje predvidio Mendeljejev 1871. na temelju slobodnih mjesta u njegovom periodnom sustavu [eka-bor = skandij; eka-aluminij = galij; eka-silicij = germanij] (skr. eka: jedan, tako je eka-bor prvi nepoznati element ispod bora kad je bio otkriven, dobio ime skandij)

ETIMOLOGIJA

lat. elementum: počelo, prema poretku slova abecede l, m, n (el, em, en)