dostojan

dostojan
dóstōjan prid. <odr. -jnī>
DEFINICIJA
1. (Ø) koji je prikladan po dostojanstvu, koji ima dostojanstva [dostojan predstavnik]; častan, ugledan
2. (čega) koji je vrijedan čega, koji zaslužuje što [dostojan poštovanja; dostojan povjerenja; dostojan sažaljenja]
ETIMOLOGIJA
do-1 + v. stati, stajati

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • dóstōjan — prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}(∅) koji je prikladan po dostojanstvu, koji ima dostojanstva [∼ predstavnik]; ugledan, častan 2. {{001f}}(čega) koji je vrijedan čega, koji zaslužuje što [∼ poštovanja; ∼ povjerenja; ∼ sažaljenja] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nedostojan — nedóstōjan (čega, Ø) prid. <odr. jnī> DEFINICIJA 1. koji nije dostojan čega [nedostojan počasti]; kompromitiran, nečastan 2. koji nema dostojanstva, koji je bez ugleda ETIMOLOGIJA ne + v. dostojan …   Hrvatski jezični portal

  • vjerodostojan — vjerodóstōjan prid. <odr. jnī> DEFINICIJA 1. koji je dostojan povjerenja, koji ne izaziva sumnju 2. term. koji je izvoran, koji potječe zaista od onoga kome se pripisuje; autentičan (o povijesnom dokumentu) ETIMOLOGIJA v. vjera + v.… …   Hrvatski jezični portal

  • dostojno — dóstōjno pril. DEFINICIJA na dostojan način ETIMOLOGIJA vidi dostojan …   Hrvatski jezični portal

  • dostojnost — dóstōjnōst (dostójnōst) ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dostojan ETIMOLOGIJA vidi dostojan …   Hrvatski jezični portal

  • bijêdnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji živi u bijedi 2. {{001f}}nesretnik dostojan sažaljenja; jadnik 3. {{001f}}onaj koji je mizerna karaktera, moralno nizak, nečastan; nitkov [Vi ste pravi ∼!] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bábović — m reg. onaj koji je isti otac, nalik ocu, dostojan oca po dobrim osobinama …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dóstōjno — pril. na dostojan način …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dóstōjnōst — (dostójnōst) ž osobina onoga koji je dostojan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kı̏čica — kı̏čic|a1 ž slikarski kist ⃞ {{001f}}dostojan ∼e lijep i privlačan da zavređuje pažnju slikara (motiv, krajolik, prizor) kı̏čica2 ž bot. ljekovita zelen (Centaurium erythraea) iz porodice Gentianaceae, ružičastih cvjetova i vrlo gorka okusa …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”