dóstōjan — prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}(∅) koji je prikladan po dostojanstvu, koji ima dostojanstva [∼ predstavnik]; ugledan, častan 2. {{001f}}(čega) koji je vrijedan čega, koji zaslužuje što [∼ poštovanja; ∼ povjerenja; ∼ sažaljenja] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nedostojan — nedóstōjan (čega, Ø) prid. <odr. jnī> DEFINICIJA 1. koji nije dostojan čega [nedostojan počasti]; kompromitiran, nečastan 2. koji nema dostojanstva, koji je bez ugleda ETIMOLOGIJA ne + v. dostojan … Hrvatski jezični portal
vjerodostojan — vjerodóstōjan prid. <odr. jnī> DEFINICIJA 1. koji je dostojan povjerenja, koji ne izaziva sumnju 2. term. koji je izvoran, koji potječe zaista od onoga kome se pripisuje; autentičan (o povijesnom dokumentu) ETIMOLOGIJA v. vjera + v.… … Hrvatski jezični portal
dostojno — dóstōjno pril. DEFINICIJA na dostojan način ETIMOLOGIJA vidi dostojan … Hrvatski jezični portal
dostojnost — dóstōjnōst (dostójnōst) ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dostojan ETIMOLOGIJA vidi dostojan … Hrvatski jezični portal
bijêdnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji živi u bijedi 2. {{001f}}nesretnik dostojan sažaljenja; jadnik 3. {{001f}}onaj koji je mizerna karaktera, moralno nizak, nečastan; nitkov [Vi ste pravi ∼!] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bábović — m reg. onaj koji je isti otac, nalik ocu, dostojan oca po dobrim osobinama … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dóstōjno — pril. na dostojan način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dóstōjnōst — (dostójnōst) ž osobina onoga koji je dostojan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kı̏čica — kı̏čic|a1 ž slikarski kist ⃞ {{001f}}dostojan ∼e lijep i privlačan da zavređuje pažnju slikara (motiv, krajolik, prizor) kı̏čica2 ž bot. ljekovita zelen (Centaurium erythraea) iz porodice Gentianaceae, ružičastih cvjetova i vrlo gorka okusa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika