dovíknuti — dovíknu|ti svrš. 〈prez. dòvīknēm, pril. pr. ūvši, imp. dovíkni, prid. rad. dovíknuo/dovíknula ž〉 1. {{001f}}(komu što) kratko viknuti kao poruku, glasno ili vikom dobaciti, tako da svi čuju (ob. u mnoštvu, među više ljudi u gužvi i sl.) [∼o mu da … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dovikivati — dovikívati (koga, što, komu što) nesvrš. <prez. dovìkujēm, pril. sad. dovìkujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. doviknuti ETIMOLOGIJA vidi doviknuti … Hrvatski jezični portal
dovikati — dovíkati (koga, što) svrš. <prez. dòvīčēm, pril. pr. āvši, prid. rad. dovíkao> DEFINICIJA v. doviknuti ETIMOLOGIJA vidi doviknuti … Hrvatski jezični portal
dovikívati — (koga, što, komu što) nesvrš. 〈prez. dovìkujēm, pril. sad. dovìkujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}doviknuti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dovíkati — (koga, što) svrš. 〈prez. dòvīčēm, pril. pr. āvši, prid. rad. dovíkao〉, {{c=1}}v. {{ref}}doviknuti (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika