đul

đȗl m <N mn -ovi/-i>

DEFINICIJA

jez. knjiž. bot. ruža

ONOMASTIKA

Đȕla ž. os. ime (musl.)

pr.: Đȕla (260, Sinj, Zagora, Ivanec), Đúlić (Zaprešić)

ETIMOLOGIJA

tur. gül ← perz. gul