đon

đȍn m <N mn đònovi>

DEFINICIJA

reg.

1. donji dio cipele i druge obuće, pokriva taban; poplat, šjola

2. meton. sport nepravilno postavljena noga prema protivničkom igraču (ili udarac đonom)

FRAZEOLOGIJA

boli me đon žarg. baš me briga, nije mi stalo, svejedno mi je (prema nepristojnoj frazi u kojoj se spominje muški spolni organ);

ići na koga đonom bezobzirno se suprotstavljati, bezobzirno napadati;

ima obraz kao đon debelokožac;

uvaliti đon žarg. 1. sport u nogometu nekome postaviti đon, ob. težak prekršaj 2. nekome podvaliti, namjestiti kakvu igru; napakostiti

ETIMOLOGIJA

tur. gön: učinjena koža