djed

djȅd m <N mn djèdovi/-i>

DEFINICIJA

jez. knjiž.

1. očev ili majčin otac (prema unuku); deda, dedo, dida

2. (samo u mn) oni koji su nam prethodili; preci

3. pov. najviši dostojanstvenik bosanske crkve (krstjana, bogumila); did

SINTAGMA

djed Božićnjak neob. neol. 1993. biće iz priče i američkih, europskih, ruskih itd., uglavnom novijih običaja; dobroćudni starac sijede brade u bundi i šubari, simbol zime i radosti i darivanja za kršćanski Božić (po novom i starom kalendaru i za Novu godinu) = djed Mraz (rus. slav. poslije 1945);

djed po majci/po majčinoj strani majčin otac;

djed po ocu/po očevoj strani očev otac

ONOMASTIKA

m. os. imena (stara): Djȅdomīr, Djȅdoslav, Žèlided

pr. (v. i dedak, dedo): Dédo (Dubrovnik, Primorje), Dedóević (Nova Gradiška), Dédović (140, Zagreb, Dubrovnik), Dèdukić (Pula, Rijeka), Dèduš (120, Ivanec, Zagorje, Z Slavonija), Dȉda, Dȉdač (Bjelovar, Zlatar Bistrica), Dȉdāk (Solin, sred. i S Dalmacija), Dȉdāković (Slavonski Brod), Dȉdić (120, sred. Dalmacija, Istra, Zagorje), Dìdoš, Dídović (540, Korčula, Posavina), Dìdulica (110, Sisak), Djèdović (120, Vinkovci, Slavonija)

ETIMOLOGIJA

prasl. *dědъ (rus. ded, polj. dziad)