crkva

cȓkva ž <G mn -kāvā/-ī>

DEFINICIJA

1. posvećena zgrada s jednim ili više zvona u kojoj kršćani slave službu Božju, mole se i obavljaju vjerske obrede

2. (Crkva) teol. zajednica vjernika kršćana a. Katolička crkva; rimska, zapadna, latinska [Crkva u Hrvata, publ. Rimokatolička crkva] b. Pravoslavna crkva; grčka, istočna, ortodoksna c. Protestantska crkva; reformirana

SINTAGMA

Crkva bosanska pov. sljedba bosanskih »krstjana« koja je nastala u 13. st.;

saborna crkva pravosl. katedrala;

(prvo)stolna crkva kat. katedrala

FRAZEOLOGIJA

(čisto) kao u crkvi vrlo čisto i uredno;

bez para ni u crkvu novac uvijek može zatrebati, bez njega se nikamo ne ide;

tiho kao u crkvi velika tišina, uzorna tišina

ONOMASTIKA

pr.: Cerkvènīk, Crkvénac (150, Prigorje, Z Slavonija), Cr̀kvenčić (100, Zagorje, Međimurje)

mikrotop.: Cr̀kovnjāk (brežuljak na kojem je bila crkva), Cr̀kvena (potok), Cȑkvina (otočić), Cȑkvine (mjesto na kojem je nekoć bila crkva)

top. (naselje): Pòdcrkāvlje (Slavonski Brod, 310 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *cerky (rus. cérkov', polj. cerkiew) ← stvnjem. chirihha ← grč. kyriakón