- ćutjeti
- ćútjeti (što) nesvrš. <prez. -tīm, pril. sad. -tēći, prid. rad. ćútio/ćútjela ž, gl. im. ćúćēnje>DEFINICIJAarh. jez. knjiž., v. osjećati
Hrvatski jezični portal. 2014.
ćutjeti
Look at other dictionaries:
ćútjeti — (što) nesvrš. 〈prez. tīm, pril. sad. tēći, prid. rad. ćútio/ćútjela ž, gl. im. ćúćēnje〉 arh. jez. knjiž., {{c=1}}v. {{ref}}osjećati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćućenje — ćúćēnje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. ćutjeti 2. doživljaj koji nastaje podraživanjem osjetilnih organa; osjet, senzus ETIMOLOGIJA vidi ćutjeti … Hrvatski jezični portal
oćućívati — (∅) nesvrš. 〈prez. oćùćujēm, pril. sad. oćùćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}oćutjeti{{/ref}}, {{ref}}ćutjeti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òsjetiti — òsjeti|ti (se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. rad. òsjetio/òsjetila (se) ž〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ispitati ili tražiti dodirom b. {{001f}}imati osjećaj dodira [∼o sam nešto] 2. {{001f}}a. {{001f}}iskusiti [svi će ∼ti njegov… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćúćēnje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}ćutjeti{{/ref}} 2. {{001f}}doživljaj koji nastaje podraživanjem osjetilnih organa; osjet, senzus … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sućut — sȕćūt ž <I i> DEFINICIJA 1. psih. oblik sudoživljavanja i empatije tuđe nesreće i patnje [moja najiskrenija sućut]; suosjećanje, sažaljenje, samilost, saučešće 2. v. žalovanje ETIMOLOGIJA su + v. ćutjeti … Hrvatski jezični portal
šutjeti — šútjeti (Ø) nesvrš. <prez. šútīm, pril. sad. šútēći, gl. im. šúćenje> DEFINICIJA ne govoriti, ne davati glasa; mučati FRAZEOLOGIJA šuti! 1. ne govori (izravna naredba da se šuti, nije prikladna za pristojno ophođenje) 2. ne buni se, ne… … Hrvatski jezični portal
tankoćutan — tȁnkoćūtan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji je osjetljive ćudi; senzibilan ETIMOLOGIJA tanko + v. ćutjeti … Hrvatski jezični portal
proćutjeti — proćútjeti (što) svrš. <prez. pròćūtīm, pril. pr. ēvši, prid. trp. pròćūćen> DEFINICIJA knjiš. retor. osjećajima prožeti; proživjeti ETIMOLOGIJA pro 4 + v. ćutjeti … Hrvatski jezični portal
mekoćutan — mȅkoćūtan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji je osjetljiv, tankoćutan ETIMOLOGIJA meko + v. ćutjeti … Hrvatski jezični portal
