- ćor
- ćȍr prid. <indekl.>DEFINICIJAreg.1. slijep (na oba oka)2. ćorav (slijep na jedno oko)ONOMASTIKApr. (nadimačka): Čórić (700, sred. Dalmacija, Slavonija, Zagora), Čórko (180, Zagorje), Čòrković (140, Sisak, Z Slavonija), Čóro (Dubrovnik), Čórović (Dubrovnik, Vukovar, Rijeka), Ćòrāš (Bukovica), Ćórić (1200, Banovina, Zagora), Ćórko, Ćòrković (350, Banovina, Posavina)ETIMOLOGIJAtur. kör (≃ körluk: zaslijepljenost) ← perz. kūr
Hrvatski jezični portal. 2014.