akreditiv

akreditiv
akredìtīv m <G akreditíva>
DEFINICIJA
1. dipl. pismena punomoć diplomatskog predstavnika pri vladi druge zemlje [predati akreditive]; vjerodajnica
2. bank. a. polog na posebnom bankovnom računu koji služi kao jamstvo za financijsko pokriće poslova što su u toku ili se stavlja na raspolaganje nekoj fizičkoj ili pravnoj osobi b. meton. nalog banci da otvori takav poseban račun
3. bank. oblik naloga da se donosiocu stave na raspolaganje neka novčana sredstva u različite svrhe [budžetski akreditiv; dati akreditiv; podnijeti akreditiv]
SINTAGMA
dokumentarni akreditiv akreditiv kod kojega je isplata uvjetovana predočenjem propisanih dokumenata
ETIMOLOGIJA
fr. accréditif ← accréditer: opunomoćiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • akredìtīv — m 〈G akreditíva〉 1. {{001f}}dipl. pismena punomoć diplomatskog predstavnika pri vladi druge zemlje [predati ∼e]; vjerodajnica 2. {{001f}}bank. a. {{001f}}polog na posebnom bankovnom računu koji služi kao jamstvo za financijsko pokriće poslova što …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • akreditív — a m (ȋ) 1. fin. pismena izjava banke, da bo izplačala znesek pod določenimi pogoji: izdati, odpreti akreditiv za milijon dinarjev / osebni akreditiv bančna listina, s katero je mogoče dvigati zneske pri drugih bankah; kreditno pismo;… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • devizni — dèvīznī prid. DEFINICIJA bank. koji se odnosi na devize SINTAGMA devizna burza međunarodno tržište deviza i valuta; devizna kvota propisani i odobreni ograničeni izvoz ili uvoz inozemne valute, što ga je odredila središnja banka ili druga… …   Hrvatski jezični portal

  • akreditivni — akredìtīvnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na akreditiv SINTAGMA akreditivno pismo term. 1. punomoć određenoj osobi da zastupa potpisnika pisma u nekim poslovima, odnosno raspolaže izvjesnom sumom novca 2. v. vjerodajnica ETIMOLOGIJA vidi… …   Hrvatski jezični portal

  • odpréti — prèm dov., odpŕl (ẹ ȅ) 1. dati kaj v tak položaj a) da je mogoč prehod, vstop ali izstop: odpreti okno, vrata; odpreti zapornice; odpreti za ped; hrupno, tiho odpreti; odpreti nastežaj; vrata so se nenadoma sama odprla b) da postane notranjost… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • akredìtīvnī — akredìtīvn|ī prid. koji se odnosi na akreditiv ∆ {{001f}}∼o pismo term. 1. {{001f}}punomoć određenoj osobi da zastupa potpisnika pisma u nekim poslovima, odnosno raspolaže izvjesnom sumom novca 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}vjerodajnica{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vjerodájnica — ž 1. {{001f}}pismo, isprava kojom se kome daje povjerenje, dokaz pravovaljanosti, dopuštenje pristupa 2. {{001f}}dipl. akreditivno pismo, {{c=1}}usp. {{ref}}akreditiv (2){{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vinkulacija — vinkulácija ž DEFINICIJA term. ograničenje raspolaganja vrijednosnim papirima njihovim vezivanjem za neki drugi akreditiv; zaporka (na vrijednosne papire) [vinkulacija police] ETIMOLOGIJA vidi vinkulirati …   Hrvatski jezični portal

  • vjerodajnica — vjerodájnica ž DEFINICIJA 1. pismo, isprava kojom se kome daje povjerenje, dokaz pravovaljanosti, dopuštenje pristupa 2. dipl. akreditivno pismo, usp. akreditiv (2) ETIMOLOGIJA v. vjera + v. dati …   Hrvatski jezični portal

  • akreditirati — akreditírati (koga) dv. <prez. akredìtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA dati/davati potrebne ovlasti, opunomoćiti koga da predstavlja pravnu osobu pred drugom (ob. o diplomatskim predstavnicima u drugoj… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”