- strah
- strȃh m <N mn strȁhovi/strȃsi ekspr.>DEFINICIJA1. psih. neugodna emocija, stanje uznemirenosti i zabrinutosti kao fiziološki odgovor na naslućujući ili prepoznati izvor opasnosti (smrti, bolesti, kazne i sl.) [od straha da; od straha pred; u strahu od; sa strahom]2. prestrašenost, zazor ili respekt [strah od starijih]3. zabrinutost za čiju sigurnost [u strahu za njezin život]FRAZEOLOGIJAdobar je strah komu ga je Bog dao nerazumna hrabrost nije dobra, valja se u opasnim prilikama razumno ponašati, oprez je majka mudrosti;nemaj straha! ne boj se, nemoj se bojati!;nema straha nema opasnosti;strah i trepet 1. opće stanje velikog straha, strahovanje 2. onaj koji zadaje strah [on je strah i trepet];umrijeti od straha silno se prestrašiti;utjerati (uliti) kome strah u kosti nekoga silno zaplašiti;u strahu su velike oči preplašen čovjek posvuda vidi opasnostONOMASTIKAStrȁhimīr m. os. ime (narodno); isto: Stràhinjapr. (nadimačka): Strȃh (110, Međimurje, Podravina), Stràhija (300, Međimurje, Jastrebarsko, Baranja), Strahínec (Krapina, Valpovo), Stràhinić (Ozalj, I Slavonija), Stràhinja (Zagreb, Požega, Split, Pula), Stràhinjić (Zagreb, Split, Osijek), Stràhonija (Đurđevac), Stràhonj (Garešnica, Zagreb), Stráhonja (100, Zlatar Bistrica, I Slavonija, Zagreb)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. straxъ (rus. strax, polj. strach) ≃ lit. stregti: smrznuti se
Hrvatski jezični portal. 2014.