dihotomija

dihotomija
dihotòmija ž
DEFINICIJA
1. fil. odnos dvaju oprečnih pojmova; opreka
2. log. podjela rodnog pojma na dva niža, međusobno proturječna pojma
3. lingv. dvočlana (binarna) opozicija elemenata koji se međusobno uvjetuju i pretpostavljaju
ETIMOLOGIJA
grč. dikhotomía ≃ díkha: dvostruko, odvojeno + -tomija

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • dihotòmija — ž 1. {{001f}}odnos dvaju oprečnih pojmova; opreka 2. {{001f}}log. podjela rodnog pojma na dva niža, međusobno proturječna pojma 3. {{001f}}lingv. dvočlana (binarna) opozicija elemenata koji se međusobno uvjetuju i pretpostavljaju ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dihotomíja — e ž (ȋ) knjiž. delitev, ločevanje na dva med seboj nasprotna dela: dihotomija med fizičnim in umskim delom …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dihotoman — dȉhotōman prid. <odr. mnī> DEFINICIJA koji je u dihotomiji s kim ili čim; oprečan, protivan, suprotan ETIMOLOGIJA vidi dihotomija …   Hrvatski jezični portal

  • dihotomizam — dihotomìzam m <G zma> DEFINICIJA fil. mišljenje o biti čovjeka prema kojemu se on sastoji od dva »dijela«, od tijela i duše, sva se svjesnost pripisuje duši, a tjelesno tijelu ETIMOLOGIJA vidi dihotomija …   Hrvatski jezični portal

  • dihotómičen — čna o (ọ) pridevnik od dihotomija: dihotomična delitev pojmov …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”