vjetar

vjȅtar m <G -tra, N mn -vjètrovi/-tri knjiš.>

DEFINICIJA

1. meteor. a. općenito strujanje zraka b. horizontalno strujanje zraka [vjetar jača; vjetar slabi; vjetar podiže prašinu; vjetar dere (o osobito jakom vjetru na usjecima, u gudurama itd.)]

2. pren. praznina, ništavilo [brbljati, govoriti, bacati riječi u vjetar govoriti uprazno, uzalud]

3. (mn) plinovi koji se razvijaju u crijevima

SINTAGMA

crveni vjetar, v. erizipel;

jačina vjetra meteor. broj na Beaufortovoj ljestvici koja je definirana učincima vjetra na predmete na kopnu ili moru;

novi, drugi vjetar iron. nova struja, režim u politici, javnom životu itd.;

olujni vjetar meteor. vjetar jačine 8 bofora (62—74 km/h) lomi grančice drveća, onemogućava hodanje, podiže umjereno visoke valove;

orkanski vjetar meteor. vjetar jačine 10 bofora (89—102 km/h); nastaju znatna oštećenja na objektima, podiže visoke valove;

prividni vjetar meteor. vektor vjetra u odnosu na objekt koji se giba, dobiva se kao vektorska razlika između vektora stvarnog vjetra i vektora objekta u kretanju; relativni vjetar;

prizemni vjetar meteor. vjetar blizu zemljine površine, po međunarodnoj konvenciji, vjetar koji se mjeri na visini od 10 m nad tlom u slobodno izloženom prostoru

FRAZEOLOGIJA

dati petama vjetra brzo pobjeći;

otići u vjetar biti lakomisleno potrošen (o novcu);

kako vjetar puše pejor. prema prilikama upravljati se, služiti svakoj politici;

okretati kabanicu, kaput prema vjetru, ići prema vjetru služiti svakoj vlasti;

pao je vjetar stišao se, prestao je puhati vjetar (koji je bio jak);

pas laje, vjetar nosi ne pridavati važnost nečijim riječima;

podigao se vjetar počeo je puhati jak vjetar;

pokriti vjetar (komu) sport u jedrenju na moru postaviti svoju jedrilicu tako da protivnička dođe u zavjetrinu i počne gubiti na brzini;

proletjeti kao vjetar brzo proći;

tjerati vjetar kapom, hvatati vjetar rukama raditi uzaludan posao;

tko sije vjetar, žanje buru tko zlo radi, još gore će dočekati;

to je dim na vjetru to je nesigurno;

trošiti, tratiti, prosipati u vjetar trošiti zaludu

ONOMASTIKA

top.: Vetèrnica (pećina kod Zagreba), Vètrnīk

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. *větrъ (rus. véter, polj. wiatr), lit. vėtra: pljusak ← ie. *weh₁- (lat. ventus: vjetar, skr. vāta-)