vrba

vŕba ž <zb. vȓblje>

DEFINICIJA

bot. listopadno drvo ili grm s izduženim listovima (Salix) iz istoimene porodice (Salicaceae), raste na vlažnim staništima

SINTAGMA

žalosna vrba (Salix babylonica) plereza, strmogled, jadika;

crna vrba, v. bekva

FRAZEOLOGIJA

kad vrba grožđem rodi, kad na vrbi grožđe rodi nikad;

na vrbi svirala nešto posve nesigurno

ONOMASTIKA

pr. (etnici, moguće preklapanje s v. Urban): Vèrban (Rijeka, Zadar, Poreč), Verbánac (320, Labin, Istra, Split), Vŕba (Požega, Zagreb), Vrbánec (930, Međimurje, Zagorje, Varaždin, v. i Urban), Vrbánjac (Slavonski Brod, I Slavonija), Vr̀baškī (Split, Zaprešić, Primorje, Buzet), Vr̀bat (220, Zagreb, sred. Dalmacija, Slavonski Brod, Sesvete), Vrbátović (110, Drniš, sred. Dalmacija), Vr̀bec (Ivanec, Međimurje, Pregrada), Vr̀bek (120, Zlatar Bistrica, Podravina), Vrbènskī (Virovitica, Pakrac), Vr̀bešić (130, Donji Miholjac, I Slavonija), Vr̀beta (Rijeka, Crikvenica), Vr̀betić (180, Karlovac, Pokuplje, Daruvar), Vr̀bica (Pazin, Zagreb, Dubrovnik), Vrbìček (Jastrebarsko, Zagreb), Vr̀bičić (Šibenik, I Slavonija), Vrbìčkī (Zagreb, Dugo Selo, I Slavonija), Vŕbić (Zagreb, I Slavonija, Novi Marof), Vŕbin (Ozalj, Zagreb), Vr̀bka (Zagreb, Z Slavonija), Vrbljánac (Zagreb, Primorje, Istra), Vrbljánčević (Slavonski Brod), Vr̀bljanin (Zagreb, Pula, Županja), Vr̀bnjāk (120, Varaždin, Samobor, Koprivnica), Vr̀bošić (Našice, Osijek, Sesvete), Vr̀bovčān (Bjelovar, Garešnica), Vrbòvskī (Vukovar)

top. (naselja): Vrbánci (Karlovac, 152 stan.), Vr̀bāni (Vrbȃni) (Poreč, 12 stan.), Vr̀banskā Drȁga (Ozalj, 58 stan.), Vr̀bica (Bjelovar), Vr̀bišnica (Pregrada, 258 stan.), Vȓbje (Nova Gradiška, 721 stan.), Vr̀bno (Ivanec, 324 stan.), Vr̀bova (Nova Gradiška, 1179 stan.), Vr̀bovec Sàmoborskī (Samobor, 297 stan.), Vrbòvečkī Pávlovec (Vrbovec, 355 stan.), Vr̀bovo (Zlatar, 411 stan.), Vr̀bovo Pòsavskō (Grad Zagreb, 151 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *vьrba (rus. vérba, polj. wierzba), lit. virbas: stabljika ≃ grč. rhábdos: štap