veseo

vȅseo prid. <odr. -elī>

DEFINICIJA

1. koji je prožet veseljem, sklon dobru raspoloženju; radostan, razdragan

2. koji izaziva veselje, koji pobuđuje na veselje

3. sjajan, svijetao, živ, živahan (o bojama, općem dojmu itd.)

4. eufem. koji je popio malo preko mjere; pripit

FRAZEOLOGIJA

veseli bili! reg. intiman pozdrav pri susretu, živjeli!

ONOMASTIKA

Vȅsēljko m. os. ime (narodno, može biti i prijevod od lat. Hilarius ili grč. Ilaríōn, v. Hilarij); isto: Vȅselīn; Vȅsēljka ž. os. ime (narodno)

pr. (nadimačka i od imena): Vȅsel (130, Čabar, Zagreb, Pula, Rijeka), Vȅsēlčić (120, Vinkovci, I Slavonija), Vȅselī (210, Međimurje, Zagreb, Sisak, Slavonija, Baranja), Vesèlica (Sinj, Istra, Zagreb, Rijeka, Karlovac), Vesèličić (Slavonski Brod, Zagreb), Vȅselić (380, Turopolje, po cijeloj Hrvatskoj), Vȅselīn (Gospić, Rijeka, Slavonija, Korčula), Veselínov (Nova Gradiška, Vukovar), Veselínović (1810, Obrovac, Gračac, Bukovica, I Slavonija, S Dalmacija), Vesèljāk (100, Krapina, Virovitica, Zagorje), Vȅsēlko (Međimurje, Baranja, Križevci, Ivanec), Vȅselnīk (Varaždin, Zagreb), Vesélovac (190, Donji Miholjac, I Slavonija, Pakrac), Vésić (120, Zagreb, Osijek, Rijeka, Pokuplje), Vȅsković (Rijeka, Split)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. veselъ (rus. vesëlyj, polj. wesoły), latv. vesels: zdrav ? ≃ ie. *wesu-: dobar (skr. vasu-)