Hrvatski jezični portal. 2014.
tokáriti — (što) nesvrš. 〈prez. tòkārīm, pril. sad. rēći, prid. trp. tòkāren, gl. im. rēnje〉 obrađivati drvo ili kovinu tokarskim strojem; točiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
točiti — tòčiti2 (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. izjedati, rastakati [crvi toče drvo] 2. v. tokariti ETIMOLOGIJA vidi tokariti … Hrvatski jezični portal
strúgati — (što) nesvrš. 〈prez. strȗžēm, imp. strúži, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}oštrim predmetom odnositi, skidati gornji sloj [∼ boju] 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}tokariti{{/ref}} 3. {{001f}}blanjati 4. {{001f}}žarg. iron. loše svirati na gudaćem… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tòčiti — tòčiti1 (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 lijevati što iz veće količine ili većeg spremnika u manjim količinama i mjerama [∼ benzin; ∼ gorivo; ∼ vino (iz bačve)] ⃞ {{001f}}∼ (prodavati) preko ulice prodavati vino u vinariji … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šljivotoč — šljivòtoč m DEFINICIJA zool. kukac (Rynchites cupreus), ženka nosi jaja u zelenom plodu šljive ETIMOLOGIJA v. šljiva + v. tokariti, točiti … Hrvatski jezični portal
strugati — strúgati (što) nesvrš. <prez. strȗžēm, imp. strúži, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. oštrim predmetom odnositi, skidati gornji sloj [strugati boju] 2. v. tokariti 3. blanjati 4. žarg. iron. loše svirati na gudaćem instrumentu 5. v. piliti… … Hrvatski jezični portal
rastočiti — rastòčiti1 (što, se) svrš. <prez. ràstočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràstočen> DEFINICIJA 1. (što) nagrizajući učiniti da se ošteti; razjesti (o crvu i drvetu) 2. (se) rasklimati se od sušenja, razdvojiti se na spojevima, rasušiti se (o… … Hrvatski jezični portal
mezgotoč — mȅzgotōč m DEFINICIJA zool. kukac kornjaš (Amphotis) ETIMOLOGIJA v. mezgra (mezga) + v. tokariti, točiti … Hrvatski jezični portal
kamotočac — kamotòčac m <G čca, N mn čci, G kamòtōčācā> DEFINICIJA zool. morski školjkaš (Pholas dactylus) ETIMOLOGIJA v. kam, kamen + v. tokariti, točiti … Hrvatski jezični portal
kovinotokar — kȍvinotokār m DEFINICIJA tokar koji obrađuje kovinu, onaj koji obrađuje, tokari kovinu ETIMOLOGIJA kovino + v. tokariti, tokar … Hrvatski jezični portal
