teokràcija — ž 1. {{001f}}fil. oblik državnog upravljanja zasnovan na stajalištu da je smisao cjelokupnog ljudskog rada i postojanja priprema »nebeskoga carstva« pod neposrednim nadzorom Crkve; takav državni poredak izveden je iz božanske volje 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
teokracíja — e ž (ȋ) vladavina, v kateri velja bog za neposrednega nosilca oblasti: vzpostaviti teokracijo; staroegiptovska teokracija … Slovar slovenskega knjižnega jezika
teo- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi označava ono što je u vezi s božanstvom, bogom [teokracija] ETIMOLOGIJA grč. theós: bog … Hrvatski jezični portal
teokrat — teòkrat m DEFINICIJA 1. zagovornik stajališta da je smisao cjelokupnog ljudskog rada i postojanja priprema nebeskog carstva, da je državni poredak izraz božanske volje i da stoga treba biti pod neposrednim nadzorom crkve 2. vladar u teokraciji… … Hrvatski jezični portal
teokratski — teòkratski pril. DEFINICIJA kao teokrat, na način teokrata ETIMOLOGIJA vidi teokracija … Hrvatski jezični portal
teokratica — teòkratica ž DEFINICIJA v. teokrat ETIMOLOGIJA vidi teokracija … Hrvatski jezični portal
teokratski — teòkratskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na teokraciju i teokrate ETIMOLOGIJA vidi teokracija … Hrvatski jezični portal
hijerokracija — hijerokràcija ž DEFINICIJA pov. vladavina svećenstva, usp. teokracija ETIMOLOGIJA hijero + kracija … Hrvatski jezični portal
bogovládje — a s (ȃ) zastar. vladavina, v kateri velja bog za neposrednega nosilca oblasti; teokracija … Slovar slovenskega knjižnega jezika
