tehnika

tèhnika ž <D L -ici>

DEFINICIJA

1. ukupnost praktičnih sredstava prilagođenih postizanju nekog cilja [tehnika rada na rječniku]

2. poseban postupak koji se upotrebljava da bi se izvela neka konkretna operacija, da bi se neki materijalni predmet proizveo ili prilagodio funkciji

3. skup svih sredstava za rad i radnih procesa koji služe u proizvodnji [naša je tehnika posve zastarjela]

4. način korištenja materijala, strojeva i oruđa; postupci koji se primjenjuju pri izradi umjetničkog djela, obrtničkog, industrijskog i dr. proizvoda [slikarska tehnika; grafička tehnika]

5. a. vještina, izvježbanost u obavljanju nekog posla; način rada, postupak u radu uopće [tehnika vožnje] b. sport najefikasniji način izvođenja pokreta koji dovodi do optimalnih rezultata [tehnika skoka preko prepona; tehnika štopanja lopte u nogometu i sl.]

6. mehanizacija

7. u žargonu ilegalnih komunističkih partija tajne tiskare i njihovo osoblje, služba tiskanja propagandnog materijala i krivotvorenih dokumenata potrebnih ilegalcima

SINTAGMA

bijela tehnika kućanski aparati (ob. bijele boje, kao hladnjaci, štednjaci itd.)

FRAZEOLOGIJA

tehnika narodu 1. pov. politička parola 1945. kao predodžba i dio programa industrijalizacije 2. (u šali) u neposrednoj situaciji kao konstrukcija da je korisnije poslužiti se alatom, pomagalom ili tehničkom dosjetkom nego raditi golim rukama 3. (kao konstrukcija da alat nije dobar, tehnika ne pomaže i sl.)

ETIMOLOGIJA

grč. tekhnikós: umjetan ≃ tékhnē: umijeće, vještina