- tući
- tȗći (koga, što) nesvrš. <prez. túčem, prid. rad. tȗkao, prid. trp. tùčen, pril. sad. túkūći, gl. im. túčēnje>DEFINICIJA1. a. (za)davati udarce, udarati koga nanoseći mu bol b. udarati nečim tvrdim o čvrstu površinu tako da se čuje šum; kucati, lupati2. udarati o nešto, po nečemu padajući, pušući, zapljuskujući (o kiši, vjetru, vodi); lupati, pljuštati3. pren. a. biti jači, imati prednost, odnositi pobjedu nad nekim; pobjeđivati b. sport udarajući (nogom), bacajući (rukom) loptu nastojati ubaciti u gol c. sport pobijediti, dobiti igru ili utakmicu4. gađati, pucati iz vatrenog oružja (po kome ili po čemu)5. udarati, kucati u kratkim i ritmičkim kucajima; pulsirati (o srcu, krvotoku)6. a. obavljati neku radnju udaranjem, pripremati nešto; nabijati, trti [tući lan; tući konoplju] b. pripremati jelo takvom radnjom [tući jaja]FRAZEOLOGIJAdobro (je) dok ne tuku (u šali) (zaključak u izlaganju ili odgovor na pitanje »Kako si (ste)?« u obliku dosjetke) u zn. da nije najgore u prilikama koje bi mogle biti gore i gdje bi moćni (poslodavci, vlast itd.) ili bezobrazni (vlastita djeca itd.) mogli biti gori nego što obično jesu [[i]A: Kako si? B: Dobro dok ne tuku[/i]]ONOMASTIKApr. (nadimačko): Tùcibat (Karlovac, Zaprešić)ETIMOLOGIJAprasl. *telkti: tući (rus. tolóč', češ. tlouci)
Hrvatski jezični portal. 2014.