umrijeti

umrijeti
ùmrijēti (Ø) svrš. <prez. ȕmrēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. ȕmro>
DEFINICIJA
1. doći u stanje bez životnih funkcija (o čovjeku), prestati živjeti [umrijeti naravnom smrću; umrijeti nasilnom smrću; umrijeti od starosti]; preminuti
2. pren. retor. knjiš. nestati, iščeznuti (o uspomenama, nadanjima, ljubavi i sl.)
FRAZEOLOGIJA
da sam noćas (jutros) umro to sada ne bih znao (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili na kakvu obavijest i sl. kao slaganje ili prihvaćanje onoga što je rečeno, ali uz blagu sumnju i ironiju) [[i]A: Ako baciš prsten s rubinom u čašu vode i sutra popiješ tu vodu, to fantastično djeluje na seksualnu moć B: Hajde, daj Bože. Da sam noćas umro to sada ne bih znao[/i]];
(to je) ni živjeti ni umrijeti živjeti u vrlo skučenim uvjetima, oskudno, oskudne materijalne prilike, kruhoborstvo;
nitko nije umro od... (u raznim kontekstima, najčešće kad se potiče vedar ton ili traži način da se što prikaže kao manja nevolja ili zlo nego što se misli ili nego što se čini) [nitko nije umro od smrada (npr. u neugodno zadimljenoj prostoriji gdje se mnogo puši i sl.); nitko nije umro od laži = od toga se ne umire, usp. nitko se nije slomio lažući nego teško noseći, v. lagati ];
umrijeh od žeđi (gladi) jako sam žedan (gladan);
umrijeti od straha jako se prestrašiti
ETIMOLOGIJA
u- + v. mrijeti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • ùmrijēti — (∅) svrš. 〈prez. ‹mrēm, pril. pr. ēvši, prid. rad. ‹mro〉 1. {{001f}}doći u stanje bez životnih funkcija (o čovjeku), prestati živjeti [∼ naravnom smrću; ∼ nasilnom smrću; ∼ od starosti]; preminuti 2. {{001f}}pren. retor. knjiš. nestati, iščeznuti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • žìvot — m 〈G živòta, G mn živótā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}stanje bića od rođenja do smrti, ukupnost funkcija individualizirane i organizirane tvari [vegetativni ∼; senzitivni ∼; racionalni ∼], opr. smrt b. {{001f}}postojanje, opstanak 2. {{001f}}meton. a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • život — žìvot m <G živòta, G mn živótā> DEFINICIJA 1. a. stanje bića od rođenja do smrti, ukupnost funkcija individualizirane i organizirane tvari [vegetativni život; senzitivni život; racionalni život], opr. smrt b. postojanje, opstanak 2. meton.… …   Hrvatski jezični portal

  • Slobodan Šnajder — is a Croatian writer and publicist. Šnajder was born on July 8, 1948 in Zagreb, where graduated in philosophy and English studies from the Faculty of Philosophy. He was co founder and editor of the theatre journal Prolog as well as editor of the… …   Wikipedia

  • grȍb — m 〈N mn gròbovi〉 1. {{001f}}jama u koju se polažu posmrtni ostaci pokojnika [položiti u ∼]; raka 2. {{001f}}pren. tiho, gluho, mračno mjesto ili prostor [kao u ∼u] ∆ {{001f}}∼ neznanog junaka grob za sve one koji su umrli za određene ideale a ne… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nôž — m 〈G nóža, V nôžu, N mn nóževi〉 1. {{001f}}ručno oruđe za rezanje i hladno oružje za sječenje i bodenje [kuhinjski ∼; kirurški ∼; lovački ∼] 2. {{001f}}dio sprave koji ima oštricu i služi za rezanje (npr. u stroju za mljevenje itd.) 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȁs — m 〈G psȁ, V psȅ/ps‹, N mn psı̏, G pásā〉 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}domaća životinja Canis canis, Canis familiaris [lovački ∼; ovčarski ∼; ∼ lutalica; policijski ∼] b. {{001f}}(u raznim usporedbama) [žedan kao ∼, ljut kao ∼, umoran kao ∼,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȕđ — prid. 〈odr. tùđī〉 1. {{001f}}koji pripada drugome, drugima [∼a zemlja] 2. {{001f}}koji se razlikuje od drugoga po osjećajima, shvaćanjima, običajima i sl., koji nema mnogo zajedničkog s drugim; stran [∼ mi je takav način razmišljanja, opr.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • žívjeti — nesvrš. 〈prez. žívīm, pril. sad. žívēći, gl. im. žívljēnje〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}biti živ, u životu, postojati u skladu svih funkcija b. {{001f}}provoditi život, imati uvjete za život; stanovati, boraviti, prebivati 2. {{001f}}(s kim) biti u …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nož — nȏž m <G nóža, V nȏžu, N mn nóževi> DEFINICIJA 1. ručno oruđe za rezanje i hladno oružje za sječenje i bodenje [kuhinjski nož; kirurški nož; lovački nož] 2. dio sprave koji ima oštricu i služi za rezanje (npr. u stroju za mljevenje itd.) 3 …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”