- ugledan
- ȕglēdan prid. <odr. -dnī>DEFINICIJAkoji uživa ugled; uvažen, cijenjen, viđen, istaknutETIMOLOGIJAvidi ugledati
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
nȅuglēdan — prid. 〈odr. dnī〉 1. {{001f}}koji je bez ugleda; beznačajan, nevažan 2. {{001f}}koji ne izgleda naročito; neprivlačan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȅg — m 〈N mn bègovi/bȅzi jez. knjiž.〉 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}plemićki naslov u Osmanskom Carstvu b. {{001f}}visoki vojni ili civilni dostojanstvenik [alaj∼; begler∼; sandžak ∼] 2. {{001f}}reg. gospodin, gospodar, ugledan čovjek, dodaje se iza… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȃn — m 〈N mn bánovi/bȃni, G bánōvā/bȃnā〉 1. {{001f}}pov. prvi dostojanstvenik u vlasti s nekim vladarskim punomoćima 2. {{001f}}reg. ugledan čovjek ⃞ {{001f}}od Kulina ∼a 1. {{001f}}pričati što s dugim uvodom 2. {{001f}}od davnine ✧ {{001f}}turk. ←… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cijênjen — prid. 〈odr. ī, komp. cjenjènijī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je poštovan, uvažavan, viđen, ugledan (o osobi) b. {{001f}}epitet, dodatak u formulama pri pismenom obraćanju na početku pisma, dopisa i sl. [∼i gospodine] 2. {{001f}}koji je tražen,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dóstōjan — prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}(∅) koji je prikladan po dostojanstvu, koji ima dostojanstva [∼ predstavnik]; ugledan, častan 2. {{001f}}(čega) koji je vrijedan čega, koji zaslužuje što [∼ poštovanja; ∼ povjerenja; ∼ sažaljenja] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glȃs — m 〈N mn glȁsovi/ i knjiš.〉 1. {{001f}}učinak rada govornih organa 2. {{001f}}glazb. visina tona u pjevanju [duboki ∼] 3. {{001f}}mišljenje drugih o kome; ugled, ime [na dobru je ∼u] 4. {{001f}}vijest, novost [o njemu ni ∼a] 5.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gȍst — m (gòšća ž) 1. {{001f}}onaj koji dolazi nekome u posjet; posjetilac 2. {{001f}}onaj koji boravi u hotelu; turist 3. {{001f}}sport gostujuća momčad ∆ {{001f}}visoki ∼ važan, ugledan gost ⃞ {{001f}}svakog ∼a tri dana dosta ne treba zlorabiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jèdan — jèd|an1 br. (glavni) broj koji se obilježava brojkom 1, najmanji cijeli broj; (redni) prvi = 1. ⃞ {{001f}}biti broj ∼an, (ja sam, ti si itd.) broj ∼an biti u čemu prvi, najbolji; (ja sam, ti si itd.) najbolji u konkurenciji, najbolji od svih,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȗž — m 1. {{001f}}〈N mn m‹ževi〉 oženjen čovjek u odnosu na suprugu; suprug 2. {{001f}}arh. čestit i viđen čovjek, onaj koji je ugledan u svojoj sredini 3. {{001f}}〈mn mȗži〉 reg. arh. jez. knjiž. pov. seljak ⃞ {{001f}}Bog na nebu ∼ na zemlji posl. žena … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nástor — m cvijeće ili latice koje se bacaju po putu kojim će proći tko ugledan ili obljubljen, slama koja se baca po tlu staje pod stoku, slama koja se ravnomjerno raspoređuje po podu seljačke kuće, ono što se nastire i nema oblik cjeline [∼ od cvijeća;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika