vatra

vȁtra ž <G mn -tārā/-ī>

DEFINICIJA

1. prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja [naložiti vatru]; oganj

2. a. pucanje iz oružja [otvoriti vatru]; paljba b. okršaj, boj

3. svjetlo, sjaj

4. crvenilo, žar u licu

5. razg. povišena temperatura tijela; vrućica

6. pren. žestina, bujnost nekog osjećaja ili uzbuđenja [pasti (padati) u vatru ražestiti se, unijeti se]; oduševljenje, zanos, žar

7. pren. (u pridjevskom značenju) temperamentan [on je živa vatra]

8. fil. simbol stvaranja i preobrazbe, jedan od četiri klasična osnovna prirodna elementa (uz vodu, zemlju i zrak)

SINTAGMA

bengalska vatra vatromet sjajnih boja, koristi se u signalne svrhe (npr. na moru) i kao navijačko sredstvo na utakmicama;

vatra Sv. Ilije meteor. više ili manje kontinuirano svjetlosno električno pražnjenje slabe ili umjerene jakosti koje se pojavljuje na uzdignutim predmetima na Zemljinoj površini (gromobrani, jarboli, rubovi krila zrakoplova i dr.)

FRAZEOLOGIJA

bojati se koga (čega) kao žive vatre jako se bojati;

dati, metnuti ruku u vatru za koga (što) jamčiti;

dolijevati ulje na vatru raspaljivati, pogoršavati ionako lošu situaciju (o sukobima, sporovima);

gdje ima dima, (tu) ima i vatre kad se nešto priča, ima i nešto istine;

ići u vatru i u vodu, v. voda ;

igrati se vatrom svjesno ili nesvjesno ulaziti u opasnosti;

naći se između dvije vatre biti u dvostrukoj opasnosti, nevolji;

pregrmjeti prvu vatru izdržati prva iskušenja;

sasuti na koga vatru napasti koga oštrim riječima;

sipati vatru gorjeti od bijesa, biti bijesan;

skočiti za koga u vatru i vodu izvrgnuti se požrtvovno opasnosti, žrtvovati se za koga;

tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne ogrije (ogrija) posl. bez truda nema uspjeha, bez rada nema nagrade i sl.;

vaditi za koga kestenje iz vatre, v. vaditi ;

vatrom izgorjeti knjiš. pleon. izgorjeti

ONOMASTIKA

Vȁtroslav m. narodno os. ime (prevedeno od lat. Ignatius), v. Ignacij

pr. (od imena i nadimačka): Vȁtrāč (Novska), Vàtrālj (Vukovar, Zagreb), Vatráljev (Vukovar), Vȁtrāš (Virovitica), Vȁtreš (Velika Gorica), Vȁtrić (Dubrovnik; Hercegovina), Vȁtroslav (Omiš), Vȁtrov (Zagreb, Kaštela, Bjelovar)

ETIMOLOGIJA

? alb. votēr: ognjište