bukva

bȕkva¹ ž <G mn bȕkāvā/-ī, N zb. bùkōvlje/bùkōvje>

DEFINICIJA

1. bot. a. listopadno stablo (Fagus sylvatica) b. (mn) porodica dvosupnica (Fagaceae), drveće jednostavnih listova te jednospolnih i jednodomnih cvjetova (u nas rodovi: bukva, hrast, kesten)

2. pren. osoba slabe moći shvaćanja, glupa osoba; tikvan, tupan

ONOMASTIKA

pr. (nadimci i etnici): Bȕkovac (1200, Lika, Gorski kotar), Bukòvčāk (Bukovčȃk), Bùkovčan (370, Podravina), Bȕkovec (300, Prigorje, Zagorje), Bȕkovica (Crikvenica, Primorje, Slatina), Bȕković (320, Zagorje, Turopolje), Bȕkovina (Bukovína) (100, Zaprešić), Bukovínac (Zagreb), Bukovínec (Samobor), Bukovìnskī (Zaprešić, Samobor), Bùkovskī (Bukòvskī) (200, Zagorje, Prigorje), Bukòvščāk (Bukovščȃk) (Zagorje, Čazma, Prigorje), Bukòvšćāk (Bukovšćȃk) (Ozalj, Pokuplje, Varaždin), Bȕkva (190, S Dalmacija, Knin), Bȕkvić (1670, okolica Zadra, S Hrvatska)

top. (naselja): Bùkēvje (Sveti Ivan Zelina, 80 stan.; Grad Zagreb, 404 stan.), Bȕkova (Virovitica, 45 stan.), Bȕkovac Perjàsičkī (Slunj, 26 stan.), Bȕkovac Pèrušićkī (Gospić, 221 stan.), Bȕkovac Svètojanskī (Jastrebarsko, 113 stan.), Bukòvčāk (Bukovčȃk) (Grad Zagreb, 72 stan.), Bùkovčani (Pakrac, 149 stan.), Bȕkovec (Međimurje, 192 stan.), Bȕkovec Zȅlinskī (Sveti Ivan Zelina, 311 stan.), Bȕkovica (Gvozd, 81 stan.; Nova Gradiška, 195 stan.), Bȕkovica Prèkriškā (Jastrebarsko, 64 stan.), Bȕkovica Ùtinjskā (Vojnić, 203 stan.), Bùković (Benkovac, 904 stan.), Bȕkōvje Bȉstranskō (Grad Zagreb, 384 stan.), Bȕkōvje Kríževačkō (Križevci, 338 stan.), Bȕkōvje Nètretićkō (Duga Resa, 73 stan.), Bȕkōvje Pòdvrškō (Grad Zagreb, 57 stan.), Bȕkōvlje (Slavonski Brod, 902 stan.), Bȕkov Vȑh (Delnice, 93 stan.), Bùkvīk (Orahovica, 301 stan.), Dȏnjā Bȕkovica (Slatina, 120 stan.), Dȏnjē Bùkovlje (Duga Resa, 140 stan.), Dȏnjī Bȕkovac Žàkanjskī (Ozalj, 130 stan.), Gȏrnjē Bùkovlje (Duga Resa, 339 stan.), Gȏrnjī Bȕkovac Žàkanjskī (Ozalj, 27 stan.), Mȃlī Bȕkovec (Ludbreg, 942 stan.; Zlatar, 262 stan.), Nȍvā Bȕkovica (Slatina, 1070 stan.), Prèbukōvje (Ivanec, 250 stan.), Vȅlikī Bȕkovec (Zlatar, 410 stan.; Ludbreg, 767 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *buky (rus. buk, polj. bukiew) ← germ. ≃ njem. Buche