Hrvatski jezični portal. 2014.
zákonito — pril. u skladu sa zakonom, po zakonu, u duhu i slovu zakona ⃞ {{001f}}javljati se (pojavljivati se, događati se) ∼ kao po pravilu, s nekim jasnim ili nejasnim razlogom redovno ili neizbježno, uvjetovano čime, neizbježno s obzirom na razloge ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakonít — a o prid. (ȋ) 1. ki je v skladu z zakoni, predpisi: zakonit ukrep; zakonito poslovanje / zakoniti rok; doseči kaj po zakoniti poti // z zakonom priznan ali dovoljen: imeti do česa zakonito pravico; zakonito plačilno sredstvo / zakoniti lastnik;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
uporabíti — in uporábiti im dov. (ȋ á) 1. narediti, da kaj opravi določeno delo, nalogo in s tem zadovolji potrebe koga: papirnato embalažo lahko uporabite le enkrat; če ste kupljeni predmet uporabili, ga v trgovini ne sprejmejo nazaj / v zadnji vojni so… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
apstràkcija — ž 1. {{001f}}log. jedan od temeljnih misaonih postupaka kojim se odbacuje ono što je sporedno, posebno i slučajno radi onoga što je opće, zakonito i bitno; uopćenje 2. {{001f}}pejor. idejna tvorevina koja se ne temelji na stvarnosti, ono što… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dijakrònija — ž 1. {{001f}}zbivanje pojava u različito vrijeme; raznovremenost 2. {{001f}}lingv. razmatranje jezičnih pojava onako kako slijede ili se zbivaju zakonito protjecanjem vremena [gord {{tag1=2}}→{{/tag1}} grod {{tag1=2}}→{{/tag1}} grad], opr.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȅgitīmno — pril. na legitiman način, s punim pravom; zakonito, opravdano … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lègālno — pril. na legalan način; zakonito … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slȕčājem — (∅) pril. slučajno, po slučaju [∼ su se sreli], opr. zakonito, s jasnim uzrokom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slȕčājno — pril. 1. {{001f}}slučajnošću, slučajem [dogodilo se ∼], opr. namjerno, planirano, zakonito, neminovno, voljom koga 2. {{001f}}(u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [∼ sam prolazio kad se dogodio… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
valúta — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}novac koji izdaje državna banka kao zakonito sredstvo plaćanja (npr. kuna, marka, dolar) b. {{001f}}vrsta monetarnoga sustava 2. {{001f}}efektivna novčana jedinica druge zemlje osim kovanog zlatnog novca koji se tretira… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
