Hrvatski jezični portal. 2014.
zákonit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se slaže sa zakonom, koji se zasniva na zakonu 2. {{001f}}priznat zakonom, pravovaljano sklopljen (o braku) [∼i muž; ∼a žena; ∼o dijete] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakonít — a o prid. (ȋ) 1. ki je v skladu z zakoni, predpisi: zakonit ukrep; zakonito poslovanje / zakoniti rok; doseči kaj po zakoniti poti // z zakonom priznan ali dovoljen: imeti do česa zakonito pravico; zakonito plačilno sredstvo / zakoniti lastnik;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nezakonit — nezákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije u skladu sa zakonom, koji je u suprotnosti sa zakonom, opr. zakonit SINTAGMA nezakonito dijete dijete rođeno izvan bračne zajednice, vanbračno dijete ETIMOLOGIJA ne + v. zakon, zakonit … Hrvatski jezični portal
dìvljī — dìvlj|ī prid. 〈neodr. dìvalj rij. zast. neob.〉, opr. pitom 1. {{001f}}zool. koji nije pripitomljen [∼i magarac; ∼i konj] 2. {{001f}}bot. agr. (biljka) koja nije cijepljena [∼a kruška] 3. {{001f}}koji je pust [∼i kraj]; nenaseljen 4. {{001f}}a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȅgitīman — prid. 〈odr. mnī〉 koji je osnovan na zakonu; opravdan, zakonit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lègālan — prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je u skladu sa zakonom, zakonom dopušten; zakonit, zakonski, pravovaljan, opr. ilegalan 2. {{001f}}koji je uspostavljen zakonom; normativan, statutaran 3. {{001f}}koji je svojstven pravu i pravnicima ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prèdvesti — (koga) svrš. 〈prez. predvèdēm, pril. pr. ēvši, prid. rad. prèdveo, prid. trp. predvèden〉 1. {{001f}}dovesti koga pred suca ili istražitelja pod službenom pratnjom na zakonit način [biti predveden] 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}predvoditi{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zákonskī — prid. 1. {{001f}}kao dio zakona, u duhu zakona, koji se odnosi na zakone 2. {{001f}}zakonit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
protuzakonit — protuzákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je protivan zakonu [protuzakonit postupak] ETIMOLOGIJA protu + v. zakon, zakonit … Hrvatski jezični portal
bezakonit — bezákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije sukladan zakonu, koji je protivan zakonu; nezakonit ETIMOLOGIJA bez + v. zakon, zakonit … Hrvatski jezični portal
