- zaguliti
- zagúliti (što) svrš. <prez. zàgūlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàgūljen>DEFINICIJAmalo oguliti (koru, kožu); zaljuštitiETIMOLOGIJAza- + v. guliti
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
zagúliti — (što) svrš. 〈prez. zàgūlīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàgūljen〉 malo oguliti (koru, kožu); zaljuštiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zagúliti — im dov., zagúlila in zagulíla (ú) redko zguliti: zaguliti rokave ● nar. zaguliti si roke dobiti (trde) žulje na rokah; star. s tem dejanjem se mu je zagulil zameril zagúljen a o 1. deležnik od zaguliti: zaguljen ovratnik; zaguljene roke 2. pog.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zaguljivati — zaguljívati (što) nesvrš. <prez. zagùljujēm, pril. sad. zagùljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zaguliti ETIMOLOGIJA vidi zaguliti … Hrvatski jezični portal
zaguljívati — (što) nesvrš. 〈prez. zagùljujēm, pril. sad. zagùljujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zaguliti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zaguljenost — zàgūljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je zaguljen ili svojstvo onoga što je zaguljeno (2) ETIMOLOGIJA vidi zaguliti … Hrvatski jezični portal
zaguljen — zàgūljen prid. <odr. ī> DEFINICIJA žarg. 1. koji je jako na svoju ruku; zadrt, nemoguć, težak, zavrnut, uvrnut (o osobama) 2. koji je teško savladiv ili rješiv (o nekom problemu, gradivu i sl.) 3. podr. (u šali) obrezan po vjerskom propisu… … Hrvatski jezični portal