stup

stȗp m <G stúpa, N mn stȕpovi>

DEFINICIJA

1. a. arhit. samostojan okomit potporanj od različitih materijala i presjeka koji teret prenosi na čvrstu podlogu (sastoji se od temelja, stupa i glavice); kolona, stub b. drveni, metalni ili betonski nosač električnih, telefonskih i sl. vodova [telefonski stup; električni stup]; bandera

2. a. masa leda, stijenja koja nalikuje stupu b. pren. vizualan dojam velike količine čega (dima, prašine i sl.) koja se diže uvis

3. (čega) retor. pren. onaj koji nosi veliki teret nekoga pothvata, na kojemu nešto počiva [stup kluba; stup čitavog projekta]

SINTAGMA

stup sramote, stup srama, sramotni stup pov. uz njega se veže osoba koja se izvrgava javnoj sramoti zbog različitih prijestupa (prostitucije, klevetanja, krađe itd.)

FRAZEOLOGIJA

privezati (pribiti itd.) na stup sramote (na stup srama, na sramotni stup) pren. u javnom životu organizirano, promišljeno, složno raditi na sramoćenju ili osramoćenju koga tko to ne zaslužuje, pretjerano isticati javno čije nedostatke u zloj nakani;

stajati kao stup 1. biti postojan 2. biti nepomičan, ukočen (kad se očekuje pokret, kretanje ili gibljivost)

ETIMOLOGIJA

prasl. *stъlpъ, *stъlbъ (rus. stolp, češ. stoup)