brk

bȓk m <N mn bȓci/bȑkovi>

DEFINICIJA

1. (ob. mn brci) razg. dlake koje rastu muškarcu iznad gornje usne

2. (ob. mn brkovi) duge dlake na njušci nekih životinja

3. ovršak nekih biljaka (vrh klipa kukuruza)

4. pom. uže ili koloturnik kojim se soha, bočnica, samarica i sl. dovodi i održava pod određenim kutom prema uzdužnici broda, nateže se ručno

FRAZEOLOGIJA

ako imaš (tko ima) brka ako si muško, ako imaš (tko ima) muškosti, tko je hrabar, tko ima hrabrosti, ako imaš (tko ima) kičmu;

brk mu se smiješi veseli se, ima veseo izraz lica;

omastiti brke dobro se najesti;

reći (izgovoriti, smijati se itd.) u brk u lice, izravno, bez okolišanja;

smijati se ispod brka krišom se smijati;

ufitiljiti brk (brke, brkove) čvrsto oblikovati brk tako da krajevi strše uvis po nekadašnjoj modi, usp. brkomaz, brkovez

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Bȁrčić (110, Rab; može i od hip. Bara/e), Bȅlobrk (110, Podravina), Bȉlobr̄k (570, Sinj, sred. Dalmacija; v. i bijel), Bjȅlobr̄k (280, Knin, Lika, Z Slavonija; v. i bijel), Bŕčić (Bȑčić) (1850, Zagora, S i sred. Dalmacija, Kordun), Br̀čin (Gračac, Slavonija), Br̀čina (120, Županja, Prigorje), Brčínović (Županja, Rijeka), Br̀kan (280, Dalmacija), Brkánac (200, Nova Gradiška, Banovina), Br̀kanić (190, Donji Miholjac, Slavonija), Brkánović (110, posvuda), Bŕkić (5320, posvuda), Brkìnjāč (Varaždin, Međimurje, Slavonija), Bŕko (140, sred. Dalmacija), Bȓković (870, Dalmacija), Čùlibrk (140, Banovina), Ćùlibrk (380, Zagreb, Slavonija, Baranja), Ćùlubrk (Požega, Vinkovci), Dèlobrk (Bjelovar), Djèlobrk (Knin), Gùlibrk (Zagreb), Jèdnobrk (Đakovo), Mìlobrk (Slunj), Pàlibrk (Zadar, Osijek, Pula), Sìlobr̄čić (Split, Zagreb), Ùšćebrk (Đakovo)

ETIMOLOGIJA

? prasl. *bъrkъ: pero (rus. dijal. bork) ≃ polj. barki: pleća