žena

žèna ž <V žȅno, G mn žénā>

DEFINICIJA

1. odrasla osoba ženskog spola; žensko

2. razg. bračni drug ženskog spola [moja žena (u predstavljanju u građanskom društvu smatra se jednako prikladnim kao; moja supruga među slabije poznatim ili među nepoznatim ljudima; u seoskom društvu jedini način predstavljanja ili samo »moja« u nekim krajevima); uzeti za ženu oženiti]; supruga

3. (mn) razg. osobe koje spadaju u poslugu ili u radnu snagu

4. (Žena) glasilo Saveza žena Hrvatske 1958—1990; časopis je pokrenut 1943. u Otočcu pod imenom Žena u borbi kao glasilo AFŽ-a Hrvatske

SINTAGMA

javna žena prostitutka;

laka žena podr. lako osvojiva žena, ona koja lako stupa u intimne odnose;

žena iz stripa tip žene vrlo vitkog struka, jakih bokova i snažnih, lijepo svedenih nogu, okruglog lica i jakih kostiju lica (nacrtan izmaštan tip idealno privlačne žene, ob. po ukusu 1920-ih i dalje)

FRAZEOLOGIJA

daj (reci, pokaži itd.) ženi (u izravnom obraćanju kad se radi o trećoj osobi) reci, pokaži itd. kao čovjek čovjeku, reci i pomozi, postupi kako je običaj itd., usp. čovjek ;

daj mi Bože što mi misli žena, ne daj što mi misli majka, v. misliti ;

imati ženu 1. biti oženjen 2. imati kućnu pomoćnicu, žensku osobu koja sprema kuću, imati spremačicu;

reci (daj, učini itd.) ženi, usp. učini (daj, reci itd.) čovjeku, v. čovjek ;

to je žena (i po) to je osoba od glave do pete, to je čovjek;

vaša žena (u građanskom društvu nešto manje konvencionalan oblik od »vaša supruga« ili »vaša gospođa supruga«);

ženiti se na ženu pov. dovesti još jednu zakonitu ženu pored prve prema otvorenoj mogućnosti pod određenim pravilima u šerijatskom pravu;

ženo božja (u obraćanju kad se traži od nekoga da se urazumi, nije za uglađen način obraćanja i razgovora)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. žena (rus. žená, polj. żona) ← ie. *g^wenh₂ (grč. gynḗ, skr. jani)