žmigati

žmigati: žmȉgati (Ø) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

1. uočljivo stiskati očne kapke više nego što je obično iz navike ili zbog podražaja

2. razg. uključiti žmigavac

3. (Ø) javljati se svjetlom, isprekidano ili prigušeno svijetliti [daleko na Dnjestru žmigao je jedan reflektor]; blinkati

ETIMOLOGIJA

prasl. *mьžigati ≃ slov. dijal. žmige: trepavice ≃ v. žmiriti

Игры ⚽ Нужен реферат?

zmígati — am dov. (ȋ) 1. z delom telesa narediti gib sem in tja: zmigati z glavo, ušesi; starec je značilno zmigal z usti 2. z gibi izraziti kaj: v odgovor je samo nekaj zmigal / ob tem je zmigal z rameni 3. ekspr. narediti, povzročiti, da postane kdo… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
žmígati — am nedov. (ȋ) nar. mežikati: žmigati z očmi … Slovar slovenskega knjižnega jezika
žmignuti — žmȉgnuti (Ø) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. žmȉgni, prid. rad. žmȉgnuo> DEFINICIJA v. žmigati ETIMOLOGIJA vidi žmigati … Hrvatski jezični portal
žmı̏gnuti — (∅) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. žmı̏gni, prid. rad. žmı̏gnuo〉, {{c=1}}v. {{ref}}žmigati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blinkati — blìnkati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg., v. žmigati ETIMOLOGIJA vidi blinker … Hrvatski jezični portal
žmigavost — žmȉgavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je žmigav, svojstvo onoga što je žmigavo ETIMOLOGIJA vidi žmigati … Hrvatski jezični portal
žmigavac — žmȉgavac m <G āvca, V āvče, N mn āvci> DEFINICIJA 1. (u šali) onaj koji žmiga 2. električni signal na vozilu koji, paleći se i gaseći se, pokazuje skretanje lijevo ili desno ili odstupanje od smjera; pokazivač smjera ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal

Academic Dictionaries and Encyclopedias