- zvono
- zvȍno sr <G mn zvȏnā>DEFINICIJA1. metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika)2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko zvono; stakleno zvono]3. meton. znak dan zvonjenjem, zvonjenje [školsko zvono]FRAZEOLOGIJAkome zvono zvoni (kao dio cjelovitog gramatičkog iskaza (zna se..., ne zna se... itd.) prema naslovu prijevoda Hemingwayeva djela) komu je odzvonilo, komu je došao kraj, tko neće preživjeti;nije zvono nego ono nije važno što se govori, nego što jest u stvarnosti;zvoniti, udarati u velika zvona, udarati (stavljati) na sva zvona činiti odviše javnim, pretjerano razglašavati;(udarati u) zvono Svetog Ladislava lokal. iron. svima razglasitiETIMOLOGIJAvidi zvon
Hrvatski jezični portal. 2014.