zvati

zvȁti nesvrš. <prez. zòvēm, imp. zòvi, pril. sad. zòvūći, prid. rad. zvȁo, prid. trp. zvȃn, gl. im. zvȃnje>

DEFINICIJA

1. (koga) obraćati se komu imenom ili drugačije s namjerom da dođe ili da bi mu se na što skrenula pozornost; dozivati

2. (koga, što, se) imenovati, nazivati, oslovljavati

FRAZEOLOGIJA

i ja tako zovem (u dijaloškoj situaciji, ob. u šali, na riječi sugovornika koji je zaželio ili spomenuo nešto što nije moguće ostvariti ili čega nema, što se može samo spomenuti) [[i]A: Joj, mama, kad bi sad bilo kolača B: I ja tako zovem[/i]];

kako se (ono) zove poštapalica u govorenju u zn.: kako bih rekao, kako se kaže, dakle i sl.;

to se zove... (ljepota, stil itd.) to je u pravom smislu riječi (ljepota, stil itd.);

zvati svojim (svojom) jez. knjiž. pripadati jedno drugome (o momku i djevojci)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. zъvati (rus. zvat', polj. zwać), latv. zavēt: čarati ← ie. *g'hew- (grč. kaukháesthai: dičiti se, skr. havate: zove)