- znak
- znȃk m <N mn znȃci/znȁkovi>DEFINICIJA1. lingv. jezična činjenica u kojoj su sjedinjeni zvuk i značenje ili označitelj i označeno2. konvencionalna kretnja mišićem lica, rukom ili glavom, jedinica neverbalnog jezika koja pokazuje ono što se želi ili misli [dati znak]; mig, signal3. a. (čega) oznaka, obilježje, crta, odlika b. simbol koji preneseno nešto predstavlja [prirodni znak; konvencionalni (dogovoreni) znak; manifestativni znak]4. a. događaj, zbivanje po kojem se može pretpostaviti da bi nešto moglo biti ili se dogoditi; predznak, simptom, znamenje b. ono po čemu bi se moglo naslutiti da nešto postoji, da je prisutno; trag c. simbol odabran da što znači (u pravopisu itd.)5. značka6. svaki predmet koji služi za obilježavanje čega [postaviti znak]SINTAGMAdobar (loš) znak razlog za veselje (ili za žalost);jezični znak lingv. jezična jedinica koja se može prikazati kao spoj, nerazdvojna veza između pojma ili označenoga i glasovne (akustičke) slike ili označitelja;vodeni znak slovo ili figura na nekim vrstama papira, vidljiv prema svjetlosti;zaštitni znak tvornički žig na robi ili proizvodima;znak žalosti crnina i sl.ETIMOLOGIJAprasl. *znakъ (rus. znak, polj. znak) ≃ v. znati
Hrvatski jezični portal. 2014.