- suglasnik
- sùglasnīk m <N mn -īci>DEFINICIJAfon. glas koji se artikulira uz zatvoren ili poluzatvoren glasovni prolaz [bezvučni suglasnik; zvučni suglasnik]; konsonant, opr. samoglasnikETIMOLOGIJAvidi suglasiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
suglasnik
Look at other dictionaries:
sùglasnīk — m 〈N mn īci〉 fon. glas koji se artikulira uz zatvoren ili poluzatvoren glasovni prolaz; suglasnici se dijele na eksplozive (zapornike), frikative (tjesnačnike) i afrikate (slivenike) [bezvučni ∼; zvučni ∼]; konsonant, šumnik, opr. samoglasnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šȕškav — prid. 〈odr. ī〉 koji šuška, koji ima svojstvo da šuška ∆ {{001f}}∼i suglasnik fon. najčešće postalveolarni ili pretpalatalni suglasnik (npr. š, ž, č, dž, ć, đ); frikativni (frikatni) suglasnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šuškav — šȕškav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji šuška, koji ima svojstvo da šuška SINTAGMA šuškavi suglasnik fon. najčešće postalveolarni ili pretpalatalni suglasnik (npr. š, ž, č, dž, ć, đ); frikativni (frikatni) suglasnik ETIMOLOGIJA vidi šuštati … Hrvatski jezični portal
ejektivan — ȅjektīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji može izbaciti što SINTAGMA ejektivan suglasnik lingv. suglasnik tvoren s istovremenom okluzijom glotide; glotalizirani suglasnik ETIMOLOGIJA vidi ejektirati … Hrvatski jezični portal
dèntāl — m 〈G dentála〉 fon. zubni (zubneni) suglasnik, artikulira se vrškom jezika na gornjim zubima (»n«, »t«, »d«, »c«, »z«, »s«), naziva se još i piskavi suglasnik ili sibilant; zubnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pı̏skav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji pišti, vrlo visok, tanak, pištav, kreštav, vrištav (o glasu, zvuku) 2. {{001f}}lingv. koji se tvori tako da vrh jezika i sjekutići čine tjesnac ∆ {{001f}}∼i suglasnik fon. frikativni ili spirantni suglasnik, u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vèlār — m 〈G velára〉 fon. stražnjonepčani suglasnik, suglasnik koji se artikulira u zoni mekog nepca (»k«, »g«, »h«); stražnjonepčanik, mekonepčanik, jedrenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vìbrant — (vibrȁnt) m 〈G mn nātā〉 fon. suglasnik koji nastaje treperenjem (vibriranjem) pokretnog govornog organa (apeksa, uvule i sl.); titravi suglasnik, treptajnik, titrajnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
piskav — pȉskav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji pišti, vrlo visok, tanak, pištav, kreštav, vrištav (o glasu, zvuku) 2. lingv. koji se tvori tako da vrh jezika i sjekutići čine tjesnac SINTAGMA piskavi suglasnik fon. frikativni ili spirantni… … Hrvatski jezični portal
velar — vèlār m <G velára> DEFINICIJA fon. stražnjonepčani suglasnik, suglasnik koji se artikulira u zoni mekog nepca (k, g, h); jedrenik, mekonepčanik, stražnjonepčanik ETIMOLOGIJA vidi velum … Hrvatski jezični portal
