centar

cȅntar m <G -tra, N mn -tri>

DEFINICIJA

1. v. središte (1,2)

2. sport a. točka igrališta, odakle počinje igra b. igrač u sredini navale (u nogometu i srodnim igrama) osobito u MW-sistemu; centarfor

3. šah naziv za četiri središnja polja šahovske ploče, u širem smislu još dodatnih 12 polja

4. pol. a. zastupnici koji u parlamentima sjede u srednjim klupama (između lijevih i desnih) b. meton. umjerena politička orijentacija između ljevice i desnice [politički centar; lijevi centar; desni centar]

5. mjesto velike koncentracije neke djelatnosti [kulturni centar; umjetnički centar; sportski centar]

6. anat. skup živčanih stanica koji regulira funkcije nekih vitalnih organa [centar za ravnotežu; centar za govor; centar za disanje]

7. ustanova koja objedinjuje srodne djelatnosti [atomski centar; istraživački centar; medicinski centar]

8. mat. točka istaknuta na određeni način u nekom skupu ili za neko preslikavanje [centar kružnice ili sfere; centar zakrivljenosti; centar simetrije; centar projekcije]

9. ima i druga značenja, npr. centar grupe, središte, jezgra, srž, bit [pogoditi ravno u centar]

ETIMOLOGIJA

lat. centrum: središte ← grč. kéntron: šiljak šestara