cerebralni

cerebralni: cȅrebrālnī prid.

DEFINICIJA

1. koji se odnosi na mozak, koji pripada mozgu [cerebralna paraliza]; mozgovni, moždani

2. koji se odnosi na misao, na intelekt [[i]»Svaku misao prati neki cerebralni pokret«[/i]]; intelektualni, misaoni

SINTAGMA

cerebralna afekcija med. bolest mozga;

cerebralni glasovi lingv. naziv za vrstu glasova koji se tvore pritiskom vrha jezika o tvrdo nepce; česti u fonetici indijskih jezika

ETIMOLOGIJA

lat. cerebralis: koji se odnosi na mozak ≃ cerebrum: mozak

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

cerebrálen — lna o prid. (ȃ) 1. anat. možganski: cerebralni živci 2. knjiž. umski, razumski: cerebralne in emocionalne asociacije ◊ lingv. cerebralni soglasnik soglasnik, ki se izgovarja z jezikom na trdem nebu … Slovar slovenskega knjižnega jezika
cerebralnost — cerebrálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. svojstvo onoga što je cerebralno 2. misaonost, intelektualnost, promišljenost ETIMOLOGIJA vidi cerebralni … Hrvatski jezični portal
cerebrizacija — cerebrizácija ž DEFINICIJA pojava da se mozak tijekom filogenetskog razvoja sve više razvija ETIMOLOGIJA vidi cerebralni … Hrvatski jezični portal
cerebralac — cerebrálac m <G lca, N mn lci> DEFINICIJA žarg. pejor. onaj kome je brza i jasna misao strana; glup, nedotupavan ETIMOLOGIJA vidi cerebralni … Hrvatski jezični portal
intracerebralan — ȉntracerebrālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se nalazi u mozgu, koji se odnosi na mozak [intracerebralno krvarenje] ETIMOLOGIJA intra + v. cerebralni … Hrvatski jezični portal
izgóvor — a m (ọ̑) 1. opravičilo, pri katerem se navadno ne navaja pravi, resnični vzrok: iskati, izmisliti si izgovor; najti primeren izgovor za popivanje; pog. vedno ima kak izgovor se izgovarja; ekspr. jalov, prazen izgovor; ekspr. sita je že njegovih… … Slovar slovenskega knjižnega jezika

Academic Dictionaries and Encyclopedias