pòmaknūt — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se pomakao ili promijenio položaj čijim utjecajem ili radnjom 2. {{001f}}razg. koji nije sasvim normalan u postupcima, kojega postupci, često simpatični i dinamični, nisu u granicama normalnih ili uračunljivih… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìščašen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je pomaknut u zglobu 2. {{001f}}pren. koji nije kako treba, s kojim nije sve u redu (o osobama); pomaknut; otkačen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
iščašen — ìščašen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je pomaknut u zglobu 2. pren. koji nije kako treba, s kojim nije sve u redu (o osobama); otkačen, pomaknut ETIMOLOGIJA vidi iščašiti … Hrvatski jezični portal
cèntrirān — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}tehn. koji je ispravno postavljen postupkom centriranja [∼ kotač] 2. {{001f}}sport koji je nabačen u sredinu terena (o lopti upućenoj udarcem) ⃞ {{001f}}nije (on) ∼ žarg. nije sasvim normalan, pomaknut je, postupci mu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȍma — pril. razg. 1. {{001f}}kod kuće [imam to ∼ imam to kod kuće] 2. {{001f}}kući [idem ∼ idem kući] ⃞ {{001f}}nisu mu svi ∼ nisu mu sve daske u glavi, nije priseban ni suvisao u mišljenju; pomaknut (je), udaren (je), opaljen (je); ȕ boga ∼ ekspr.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȑmnūt — prid. 〈odr. ī〉 žarg. koji je poremećen; pomaknut, udaren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
iščašènjāk — m 〈G iščašenjáka, N mn iščašenjáci〉 razg. onaj koji je u ponašanju i reagiranju izvan normalnoga, koji je duševno iščašen, koji je pomaknut, čudak, onaj koji je udaren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȕpnūt — prid. 〈odr. ī〉 razg. koji se ne ponaša suvislo i odgovorno, koji je pomaknut, udaren, koji je u pomaku, opr. uravnotežen, staložen, sređen, normalan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lètjeti — (∅) nesvrš. 〈prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje〉 1. {{001f}}kretati se zrakom pomoću krila (o pticama) 2. {{001f}}kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [∼ svemirom] 3. {{001f}}a. {{001f}}biti bačen u zrak [leti kamenje] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȍkar — mȍk|ar prid. 〈odr. krī〉 1. {{001f}}koji je poliven ili natopljen (tekućinom), opr. suh 2. {{001f}}kišan [∼ro vrijeme] ∆ {{001f}}∼ri brat razg., {{c=1}}v. {{ref}}pijanac{{/ref}} ⃞ {{001f}}udaren ∼rom krpom (po glavi) razg. iron. luckast, pomalo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika