- poslušan
- pȍslūšan prid. <odr. -šnī>DEFINICIJAkoji sluša tuđe naredbe, koji se ne opire; pokoranETIMOLOGIJAvidi posluh
Hrvatski jezični portal. 2014.
poslušan
Look at other dictionaries:
nȅposlūšan — prid. 〈odr. šnī〉 koji odbija poslušati naredbu, opr. poslušan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neposlušan — nȅposlūšan prid. <odr. šnī> DEFINICIJA koji odbija poslušati naredbu, opr. poslušan ETIMOLOGIJA ne + v. posluh, poslušan … Hrvatski jezični portal
ȍko — ȍko1 sr 〈G ȍka, N mn ȍči, G òčijū〉 1. {{001f}}anat. organ osjetila vida čovjeka i životinja 2. {{001f}}a. {{001f}}vrulja, podvodni izvor b. {{001f}}ekspr. gorsko jezero ledenjačkog porijekla ∆ {{001f}}kravlje oči pren. velike, ali bezizražajne … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
poslúšnōst — ž osobina onog koji je poslušan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍkōran — pȍkōr|an prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji se pokorava, podložan, poslušan 2. {{001f}}koji izražava poslušnost, smjeran, ponizan ⃞ {{001f}}∼nu glavu sablja ne siječe posl. (kaže se o čovjeku koji se lako prilagođava izmijenjenim okolnostima,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍnīzan — prid. 〈odr. znī〉 1. {{001f}}koji je pokoran, poslušan, skrušen 2. {{001f}}koji izražava pokornost, poslušnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
psȅto — sr 〈G a〉 1. {{001f}}ekspr. pas 2. {{001f}}pren. pejor. onaj koji izaziva prezir ⃞ {{001f}}vjeran kao ∼ pejor. slijepo, ropski poslušan (o osobi) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòslūšnīk — m (pòslūšnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}pejor. onaj koji je poslušan, koji sluša bez pogovora 2. {{001f}}crkv. onaj koji se u crkvenom redu zavjetovao na posluh … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skȍk — m 〈N mn skòkovi〉 1. {{001f}}podizanje sa zemlje, iz vode i sl. iznenadnim naporom mišića nogu [∼ udalj; ∼ uvis] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}nagao prijelaz iz jednog stanja u drugo, s jedne teme na drugu b. {{001f}}nagla promjena čega [∼ plaća; ∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òrūđe — sr 1. {{001f}}a. {{001f}}predmet napravljen za obavljanje kakvoga posla; alat, alatka b. {{001f}}skup takvih predmeta; alat 2. {{001f}}pren. sredstvo pomoću kojega se što ostvaruje ∆ {{001f}}slijepo ∼ (nečije) poslušan izvršitelj (tuđe) volje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
