prag

prȁg m <N mn pràgovi>

DEFINICIJA

1. greda (od drveta, kamena ili metala) koja leži s donje strane vrata između dovratnika [prijeći, preskočiti prag; stupiti preko praga ući u kuću]

2. a. jedna od drvenih greda koje služe kao podloga željezničkih tračnica b. [i] (+ potenc.)[/i] jedna od greda koje služe kao podloga mosta

3. granica na kojoj se što događa [na pragu uspjeha; na pragu pobjede]

SINTAGMA

prag osjeta najmanji intenzitet podražaja dovoljan da izazove reagiranje jednog od osjetila;

prag tolerancije granica do koje je moguće ići u odnosima, iskorištavanju stroja itd.

FRAZEOLOGIJA

čistiti, mesti pred svojim pragom brinuti se o sebi, ne miješati se u tuđe poslove;

na svom pragu u svojoj kući;

neću mu prijeći praga nikad mu više neću doći u kuću (zbog uvrijeđenosti i sl.);

obijati, obilaziti (tuđe) pragove, potucati se po tuđim pragovima obilaziti tuđe domove, moleći ili proseći;

(dosegnuti) prag;

biti na pragu (čega) biti, naći se na samom rubu uspjeha, početka nečega novog, biti nadomak cilju, biti pred uspjehom, naći se pred samim željenim ciljem ili ostvarenjem čega [na pragu uspjeha, na pragu pobjede];

prenijeti (nevjestu) preko praga po običaju unijeti nevjestu u kuću poslije vjenčanja;

prijeći, preskočiti prag;

stupiti preko praga ući u kuću;

ostati ispod praga ne dosegnuti potreban broj bodova i sl. što se uzimlje kao granica uspjeha, opr. prijeći

ETIMOLOGIJA

prasl. *porgъ (rus. poróg, polj. próg) ≃ lit. pergas: čamac