pòtpun — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima sve potrebne i uobičajene dijelove; kompletan, cijeli [∼a serija] 2. {{001f}}koji ima punu mjeru sadržaja, koji je postigao sva potrebna svojstva [∼ čovjek] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅpotpun — prid. 〈odr. ī〉 koji nije potpun; djelomičan, manjkav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȕn — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji nema praznine; ispunjen, napunjen [∼a posuda; ∼a vreća] b. {{001f}}koji je dokraja zaposjednut čime [grad ∼ ljudi] 2. {{001f}}a. {{001f}}koji sadrži u sebi mnogo čega, koji obiluje [∼ lišća] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pun — pȕn prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. a. koji nema praznine; ispunjen, napunjen [puna posuda; puna vreća] b. koji je dokraja zaposjednut čime [grad pun ljudi] 2. a. koji sadrži u sebi mnogo čega, koji obiluje [pun lišća] b. koji je obuzet,… … Hrvatski jezični portal
ȁpsolūtan — ȁpsolūt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji se uzima i promatra sam za sebe bez odnosa prema drugome; neograničen 2. {{001f}}koji je savršen po prirodi ili kvaliteti; kompletan, cjelovit, potpun 3. {{001f}}a. {{001f}}koji nije miješan [∼ni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nı̏šta — 〈G nı̏čega/nı̏čeg〉 1. {{001f}}zam. odrična imenička, nijedan predmet, stvar, pojava ili događaj 2. {{001f}}pril. nikako, nimalo 3. {{001f}}sr ono što nema vrijednosti ili značenja [jedno veliko ∼] 4. {{001f}}(s N) razg. (u dijaloškoj situaciji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čı̏tav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima sve dijelove, koji je potpun, kome ništa nije oduzeto; nedirnut, potpun, cio, cijel, sav 2. {{001f}}neoštećen ⃞ {{001f}}∼ niz mnogo toga; ∼ svijet (sav, cijeli) svijet, svi ljudi, svatko; izvući ∼u kožu izvući… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ništa — nȉšta <G nȉčega/nȉčeg, I nȉčim> DEFINICIJA 1. zam. odrična imenička, nijedan predmet, stvar, pojava ili događaj 2. pril. nikako, nimalo 3. sr ono što nema vrijednosti ili značenja [jedno veliko ništa] 4. (s N) razg. (u dijaloškoj situaciji… … Hrvatski jezični portal
nepotpun — nȅpotpun prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije potpun; djelomičan, manjkav ETIMOLOGIJA ne + v. potpun … Hrvatski jezični portal
apsolutan — ȁpsolūtan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji se uzima i promatra sam za sebe bez odnosa prema drugome; neograničen 2. koji je savršen po prirodi ili kvaliteti; cjelovit, kompletan, potpun 3. a. koji nije miješan [apsolutni alkohol]; čist b … Hrvatski jezični portal