predòčiti — svrš. 〈prez. prèdočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèdočen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(što sebi) jasno, slikovito, živo zamisliti, vidjeti u mislima pomoću mašte ili sjećanja [predočio si je svemirce] b. {{001f}}(što kome) riječima u kome izazvati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
predóčiti — im dov. (ọ̄ ọ̑) knjiž. prikazati, predstaviti: pisatelj je predočil v romanu idealno kmečko življenje; grafično predočiti porabo; nazorno predočiti problem / predočil mu je, kaj vse bi ga lahko prizadelo ● knjiž. obdolžencu so predočili… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prèdstaviti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prèdstavljen〉 1. {{001f}}(sebi, komu, što), {{c=1}}v. {{ref}}predočiti{{/ref}} 2. {{001f}}(koga, komu) dovesti koga da se upozna (mlađega starijemu i sl.) s kim 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
predstaviti — prèdstaviti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèdstavljen> DEFINICIJA 1. (sebi, komu, što), v. predočiti 2. (koga, komu) dovesti koga da se upozna (mlađega starijemu i sl.) s kim 3. pokazati, prikazati [predstaviti knjigu] 4.… … Hrvatski jezični portal
predočivati — predočívati (što) nesvrš. <prez. predòčujēm, pril. sad. predòčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. predočavati, predočiti ETIMOLOGIJA vidi predočiti … Hrvatski jezični portal
predočavati — predočávati (što) nesvrš. <prez. predòčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. predočivati, predočiti ETIMOLOGIJA vidi predočiti … Hrvatski jezični portal
predočiv — predòčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može predočiti; predstavljiv [predočiva zamisao] ETIMOLOGIJA vidi predočiti … Hrvatski jezični portal
cı̏kūt — m zvuk koji se može predočiti kao ci, {{c=1}}usp. {{ref}}cijukati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
eksplicírati — (što) dv. 〈prez. eksplìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. eksplìcīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}objasniti/objašnjavati, (pro)tumačiti 2. {{001f}}razložiti/razlagati, razviti/razvijati [∼ znanstvenu postavku] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gȕrnuti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. nēm (se), pril. pr. ūvši (se), imp. gȕrni (se), prid. trp. g‹rnūt〉 1. {{001f}}pomaknuti što s jednog mjesta na drugo upotrebom snage 2. {{001f}}pren. odbaciti (od sebe) 3. {{001f}}staviti (u što) na brzinu [∼ u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
